Posada na palubi ogromnog broda naprezala se da kroz mrak
vidi šta je to ispred broda što stvara tako zastrašujuću buku. Nenadani zvuk za
uzbunu se poklopio sa mučnim tupim udarcem koji je uzdrmao brod od pramca do
krme.
Putnici, mnogi još uvek u pidžamama, požurili su na palubu i videli da moćni
brod tone u hladno more.
Žene su padale po palubi, vrištale i molile za
pomoć, očevi su grčevito vezivali decu za sebe kako ih ne bi izgubili dok su
neki trčali u potpalublje da pronadju i izvuku svoje voljene ili imovinu.
Usred vriske i konfuzije ljudi su se borili oko nekoliko pojaseva. Za nekoliko
sati more je bilo puno leševa kada je „zaista veličanstven brod“ nestao u
talasima.
Slavljen kao veći, sigurniji i brži od bilo kog broda te vrste od strane najveće
trgovačke komisije u Britaniji i ponos Vhite Star Line kompanije krenuo je uz
veliku pompu na prvo putovanje. Kapetan je bio pouzdan i iskusan i nije
postojala prepreka za ovaj brod.
Da li vam priča zvuči poznato?
Ne to nije Titanik već RMS Tayleur koji
je potonuo pre 160 godina.
Katastrofa u kojoj je od 650 poginulo čak 350 ljudi je zaboravljena. ...
Isplovljavanje su pratili
zaista loši predznaci. Čarls Tayleur, glavni projektant po kome je brod dobio
ime nije prisustvovao jer je bio u žalosti zbog smrti supruge.
Kapetan Džon Noble je, samo nekoliko sati pre isplovljavanja, pao na pramcu i
kotrljao se palubom do sredine broda. Iako je ostao nepovredjen bio je dobro ugruvan.
Drugi kapetan je dovezao Tayleur iz Voringtona gde je izgradjen do Liverpula pa
kapetan Noble nije imao priliku da oseti kako se rukuje brodom, da ga upozna.
Kada je stupio na brod par sati pre isplovljavanja bio je nezadovoljan onim što
je našao.
Tayleur inovativni dizajn nije prošao kroz proveru što je neverovatno. Nije
bilo uobičajeno da se brodovi upute na putovanja pre dobre provere na otvorenom
moru.
Ogroman brod je bio jedrenjak a ipak tri jarbola nisu bila na normalnom
odstojanju što je imalo za rezultat neuravnoteženost i tešku upravljivost.
Kormilo je bilo suviše malo za brod te veličine i njime je bilo teško promeniti
pravac.
Tri komisije su ukazale na greške.
Hladno more je uzelo danak
Pogled na olupinu sa Lambai litice. Mali čamac je privezani za ostatke RMS
Tayleur.
Ipak, zbog pritiska javnosti kapetan Nobl je
morao da isplovi što pre, kako su to od njega tražili poslodavci i vlasnici
broda.
19. januara je isplovio na pučinu i mogao je samo da se moli Bogu da su njegove
pretpostavke i sumnje bile neosnovane. Kada je brod uplovio u Irsko more medju
putnicima se osetila zabrinutost. Većina od sedamdesetočlane posade je bila
mamurna od sinoćne terevenke i bili su u svojim prostorijama umesto na palubi.
Velika većina je bila potpuno neiskusna. Neki nisu razumeli engleski jer su bili
stranci. Kapetan se poverio jednom putniku da je od cele ekipe jedva mogao da
skupi 15 mornara.
Putnici koji su imali neko iskustvo su morali da pomažu pri dizanju ili
spuštanju jedara jer mornari nisu imali pojma kako se to radi na jakom vetru.
Zabrinuti kapetan je dežurao celu prvu olujnu
noć zbog nepravilno podešenih jedara. I užad su pravila problem. To su bila
nova i kruta užad koja su se zaglavljivala i nije moglo da se normalno rukuje
jedrima. Kompasi su davali različita očitavanja pa je kapetan morao da
odredjuje poziciju pomoću sunca i sekstanta ali i to je bilo teško zbog guste
magle.
Na kraju dana kapetan je pokušao da ponovo odredi pravac ali je na kraju
odustao od instumenata i usmerio brod u onom pravcu za koji se on nadao da je
jug mada su ga neki iskusni putnici upozoravali da plove ka zapadu a ne ka
jugu. Ka Irskoj a ne ka kanalu koji bi ih izveo iz Irskog mora.
Neki su glasno insistirali da promeni pravac što je on odbijao iako su talasi
postajali sve veći a putnici se kotrljali po palubi i kabinama. Podovi su
postali klizavi od povraćanja izmrcvarenih putnika.
U 11h ujutru u subotu 21. januara mornar je uviknuo: "Land-ho na lee luk.
' Zapanjeni ljudi na palubi su ugledali
crne stene koje su se nazirale kroz maglu na manje od milje.
Kapetan je očajnički pokušao da okrene
brod ali vetar i jaka plima su ga neumoljivo gurali ka stenama. Posada je
pokušala da spusti jedra. Nisu uspeli zbog konopaca koji su se zaglavili.
Kapetan je shvatio da je kormilo suviše malo da okrene brod. Nije slušalo.
Putnici su nahrlili na klizavu palubu. Kapetan je vikao i naredjivao da putnici
pomognu posadi ali ga niko nije čuo od rike vetra i cike putnika.
Putnik iz treće klase, Džon Rajder je pričao da je kapetan izgubio kontrolu nad
brodom i da je „posada bila gora od žena“.
Kada je Tayleur poleto ka stenovitoj obali ostrva Lambai, pet milja od obale
Irske, kapetan naredjuje da se spuste oba sidra nadajući se da će uspeti da
zaustavi brod.
Lanci su popucali kao staklo je brod je nastavio
da se brzo kreće ka stenama.
Nobl odlučuje da se kocka. Umesto da poseče
konopce i malo uspori brod on pramac usmerava ka stenama sa namerom da brod
približi sto više obali kako bi putnici mogli da se spasu penjući se na njih.
Strašan udarac je pratio nasukavanje broda na stenu. Zatim ga je talas podigao
i ponovo tresnuo o nju. Pa još jednom, još jednom... sve dok brod nije počeo da
tone. Krma je potonula prva.
Ogroman brod pogonjen
jedrima nije imao dobro postavljene jarbole.
Dirljivo, mnoge žrtve su bili mladi,
spremni za novi život u Australiji.
Usledile su užasne scene. Nije bilo pokušaja da se spuste čamaci
za spasavanje zbog nemirnog mora. U svakom slučaju nije ih ni bilo dovoljno..
Posada je bila 'potpuno paralizovana i nemoćna
da spase bilo koga pa ni sebe ", priseća se preživeli putnik. Stjuart se čak rvao sa putnikom oko prsluka
kako bi se spasao.
Kako putnici izjure na palubu tako ih počiste džinovski talasi koji su se
rušili na nju. Voda je brzo preplavila kabine prve klase gde su se mnogi
sklonili u stahu. Oni su se ili udavili ili su bili ugnječeni.
Tayleur je bio na nekoliko metara od velike stene koja je virila iz vode. Prvi
čovek koji je pokušao da skoči na nju razbio je glavu i pao u more. Zatim je
velški rudar skočio na stenu noseći sa sobom konopac preko koga je prešlo još
15 ljudi. U očajanju se u jednom trenutku previše ljudi okačilo o njega pa je
konopac pukao. Deset njih je palo u more pred očima užasnutih putnika na
palubi.
Neko je od oborenih jarbola napravio most ka steni ali opet se desilo isto.
Previše njih je pojurilo preko njega, slomio se i odneo u smrt desetak ljudi.
Jedna žena je zapomagala sa palube. „Imam 3000 funti (176,000 u današnjim
funtama) u donjem vešu. Daću 200 funti onom ko me prebaci na obalu“. Mladi
bankarski službenik je pristao da joj pomogne ali je ona u panici odjurila i
nestala.
Zbog bezbednosti mnoge žene su ušivale svoju životnu uštedjevinu u donji veš.
Zbog težine novca i velikih haljina koje su trebale da sakriju novac one su
tonule kao kamen u more kada se nadju u vodi.
Sara Carbi čiji se ljubavnik Samuilo vratio da je
oženi nakon deset godina tamnovanja u Australiji
za krađu ovčetine je 200 zlatnika sakrio u njen donji veš. Ali kada je brod
udario u stene ona je na palubu izletela u spavaćici i tako se spasla sigurne
smrti.
Rebeka Chasei krojačica iz bristola je takodje
bila u spavaćici i spasla se doplivavši do stene što nije uspelo njenom mužu i
bebi.
Kada je brod više potonuo mnogi su pokušali da se niz užad spuste u more ali talasi
su ih razbijali o trup ili o stene. Preživeli se seća agonije žena i dece koja su se davila nadomak obale.
Nije važilo pravilo „deca i žene prvi“ već „svako za sebe“.
Mnoge žene su se utopile zato što im nije pružena ruka iako je to bilo moguće.
Čak se dešavalo da ih odgurnu od sebe u paničnom strahu i tako ih pošalju u
smrt.
Zbog javnog mnenja i pritiska
poslodavaca kapetan je morao da isplovi što pre
Hrabri lekar je pokušao da
spasi još jednu ženu iz vode ali se ona uspaničila i povukla ga je u more gde
su se oboje udavili. Stariji čovek je
primetio napuštenu bebu na palubi. Držeći pelene u zubima uspeo je da se popne
na stenu. Izlupan i sa slomljenom rukom ali još uvek živom bebom.
Poslednji su palubu napustili kapetan i prvi oficir. Oficir se udavio a kapetan
je uspeo da se izbori i popne na stenu. Tada je video da je ostao još jedan
putnik na brodu. On se držao za vrh jarbola i spašen je tek posle 14 časova
provedenih u tom neudobnom položaju.
Po plaži su ležali neprepoznatljivi leševi osakaćeni od udaraca o stene.
Preživele su 3 žene od 100 i troje dece od 70 koliko ih se ukrcalo.
Na slici, umetnik je naslikao
putnike koji čekaju da se ukrcaju na kobni brod.
Vodjene su 4 istrage zbog te katastrofe. Kapetan Nobl je okrivljen što
nije upotrebio zvučno merenje dubine kada su kompasi otkazali i nije mogao da
odredi pravac.
Niko nije razmatrao to što Noble pre nesreće nije spavao 48 sati boreći se da
spase brod i putnike.
Autor knjige o ovoj tragediji Gill Hoffs veruje da je kapetan doživeo
traumatske povrede mozga koje u kombinaciji sa stresom mogu da dovedu do toga
da donese kobnu odluku i brod usmeri pravo ka stenama i što nije organizovao
napuštanje broda po protokolu.
Bela Star Line je više nego oštro kritikovana što je poslala neproveren brod na
more bez opreme za spasavanje i obučene posade.
Bankrotirali su na kraju i otkupljeni od strane druge brodarske firme koja je
bila u vlasništvu Tomasa Ismai čiji je sin J Brus šest decenija kanije
poslao Titanik na put koji se završio u severnom Atlantiku