Imam solidno, ali ne preterano veliko iskustvo sa plovidbom po Egejskom moru. Do sada sam u poslednjih 10 godina vukao i porinjao u slanu vodu tri različita čamca, svaka sa svojom prikolicom, i nisam imao problema sa ulaskom slane vode.
Prvobitno sam na moru boravio po 15 dana, a godinama sam to produžavao do sadašnjih 30 dana. Obično bih drugi dan porinuo čamac tako da skoro cela prikolica završi u vodi dok se čamac potpuno ne porine. Nakon toga bih je izvukao i ostavio na javnom parkingu narednih 28 dana, bez pranja, jer ne postoji priključak slatke vode. Nikada nisam imao nikakvih problema pri povratku.
Nakon povratka i dolaska u marinu, samo bih je isprao slatkom vodom i to je bilo dovoljno. Nigde nije bilo korozije. Desi se da platne koje se nalaze na delovima koji spajaju segmente prikolice vremenom rđaju, posebno ako je prikolica stalno na otvorenom, obično nakon 2–3 godine, ali to ne utiče na funkcionalnost, već estetiku. Uostalom mogu se zameniti prohromskim. Ovo se dešavalo samo na domaćim prikolicama.
Prva prikolica je bila domaće proizvodnje Motorflex (sada Vesta Marine) 750 kg, druga Brenderup 1300 kg, a treća, sadašnja, opet Vesta Marine, dvoosovinska, 2700 kg.
Prikolice nisu napravljene da stalno budu u slanoj vodi, ali su dovoljno otporne za normalno porinuće i povremeno stajanje na moru ako se nakon toga dobro isperu i održavaju.
Kod osovine postoji priključak za dodatno ispiranje kočionog sistema slatkom vodom pri vađenju iz slane vode.
Rizik od oštećenja zbog slane vode postoji, ali to nije pravilo – povremeni kontakt, uz pravilno održavanje i pranje nakon boravka u moru, obično ne izaziva probleme.
E, sad... Možda neko drugi ima neprijatno iskustvo...