Nautički forum
Uobicajene teme => Opšta diskusija => Temu započeo: zoran 11. Jul. 2013. / 21:02:20
-
Godinama se motam po Dunavu i Savi.Posto imam jedrilicu,nije mi svejedno kada grmi.Pre desetak godinama
sedeci u drustvu pokredula se diskusija sta i kako kada grmi i seva.Tu je preovladalo misljene moga prijatelja Dragana.On
je imamo malu jedrilicu i kada grmi i seva,veze bakarnu pletenicu,ogromnog preseka za jarbol,a drugi kraj baci u vodu.
To resenje,bas mi se dopalo,tako da sam i ja nabavio pletenicu i koristim je kao uzemljenje protiv gromova.
Ruku na srce,citao sam da bi bilo dobro imati neke bakarne ploce pa to spustati u vodu.Nadam se da ovo
moje funkcionise,ali bas i ne bi voleo da to potvrdim u praksi.
Kakva su vasa iskustva u vezi toga.
PS. Jos da dodam,kada god grmi i seva,ako sam i bio vezan za obalu,odlazim na sidro.
-
http://edis.ifas.ufl.edu/pdffiles/SG/SG07100.pdf (http://edis.ifas.ufl.edu/pdffiles/SG/SG07100.pdf)
Ono sto ja znam o uzemljenju i gromobranima da sama pletenica nije dovoljna po meni cak i opasna bez neke vece povrsine koja moze da primi i brzo se oslobodi velike kolicine elektriciteta . Munja nema samo silaznu nego i uzlaznu putanju tako da se ustvari dva naelektrisanja ono sa povrsine i ono iz oblaka susrecu blize povrsini
zemlje ili vode. Tako da taj izdanak od pletenice samo povecava rizik bez neke prave zastite.
Potrebna je ploca od barem 1m2 za uslove u zemlji a za vodu nisam siguran.
Mora da bude od istog materijala kao i pletenica
-
O tome ima u temi
http://www.nautickiforum.rs/Forum/index.php?topic=199.0 (http://www.nautickiforum.rs/Forum/index.php?topic=199.0)
-
Ja iskljucim glavni prekidac, iskljucim antene iz radio stanica, smestim se sto nize na brodu, obujem gumene papuce i pijuckam kafu cekajuci da prodje grmljavina. Cak i kada sam vezan za obalu sidro spustim u vodu jer su svi metalni delovi povezani debelim uzemljenjem. Pa i sidreno vitlo koje bi preko lanca trebalo da pojaca uzemljenje koje imam preko motora. E kako izgleda i sta se desava kada udari grom u brod bolje da nikad ne saznam. Pricao sam sa covekom koji ima to iskustvo. Metalni brod.. faradejev kavez a ipak je ceo dan bio gluv.
Inace svaka oluja je velika nedoumica za sve vlasnike brodova. Ako se sklonis u obalu rizikujes da te neko drvo ili debela grana ozboljno ostete. Ako se usidris na sred reke vreme ce ti proci u velikom strahu od gromova, naleta vetra i cupanja sidra...
Oluja nikako nije prijatna i svako ko kaze da mu je svejedno ne govori istinu. Vise puta preko nas je protitnjala prava oluja i uvek je bila prisutna velika napetost i neizvesnost. Covek u takvim situacijama postane svestan koliko je nemocan i koliko zavisi od cudi prirode. Nema ti druge nego da stisnes zube i cekas.
Moj savet svima je da, ako su u mogucnosti, pridju sto blize objektima koji imaju uzemljenje, smeste se ispod dalekovoda ako prelaze preko reke, usidre se ili vezu za velike brodove i slepove, pridju visokoj obali, pridju mostovima ili se smeste ispod njih....
To je najbolja zastita.
-
Mezija. Deo koji mi je u vodi je podosta dugacak.
Ok , nije poenta u duzini nego u sto vecoj povrsini da bi se elektricitet ispraznio na mestu gde mi zelimo .
U pdf- u pominju vezu od vrha jarbola kroz kabinu izolovano od svih delova elektronike ,motora ...
i vezom do kobilice na kojoj su al ploce i veza treba da bude od istog materijala ili od materijala koji nestvaraju galvanizovanu koroziju
I verovatno najvaznija stvar da cela linija i veza ima prav i najkraci put.
-
Silno grese. Pa tebi je jarbol izolovan. Ne moze biti gromobran a i tesko da ce privuci munju. To nema veze ni sa kisom jer kisnica je izolator i ne provodi struju.
Znaci, bezbedan si. Pletenica ti je samo prizivanje djavola jer si tako napravio spoj koji munja obozava. Recna voda za razliku od kisnice jeste provodnik. I to dobar.
-
Ako si ipak resio da koristis pletenicu onda je bolje da onaj deo koji ide u vodu nerazmotavas , nego kao klube jedno pola metra potopis u vodu
-
A metalni brod kad opali grom kao bezbedan si, to mi nikako nije jasno jhgfdfc
šta ako stojim na metalnoj palubi bos, kao ništa mi ne bude ili grešim, čuo sam za taj kavez ali ipak, nije bas prijatno
-
Ne mozes da stojis na kavezu,vec u kavezu,da bi bio zasticen.
ako sam te razumeo u njemu sam zaštićen ali na njemu bi svetleo
-
U metalnom brodu si potpuno zasticen. Sva energija se rasiri po oplati broda. Malo je bucno i to je sve.
-
Jel ce da spadne farba?
-
Ne ali od toga opada kosa i beli. tfrdx
Fishermen escape death after lightning strikes their boat (http://www.youtube.com/watch?v=X9YB3Yg6D4s#)
-
Sta mislis... kako je u ovakvoj situaciji. Nikome nije bas do zezanja.
Lightning storm boat ride, G sweez cheats death once again :) (http://www.youtube.com/watch?v=uF02hzQlYGk#)
-
Okreni - obrni... dobro je nama gde jesmo.
Ako pogledam svetsku mapu o tome koliko gromova udari po kvadratnom km. godisnje ispada da je rizik mali.
-
Ono što sledi je zasnovano na preporukama za gromobranske zaštite koje pruža American Boat - standard E4.
Osnovna svrha sistema gromobranske zaštite je da obezbedi fizičku bezbednost svih na brodu i samog broda.
Osnovne akcije koje treba preduzeti tokom oluje su:
- Ako je ikako moguće ostanite u kabini broda.
- Nikako ne bi trebalo da budete u vodi niti da vam bilo koji deo tela ima dodir sa njom.
- Izbegavajte direktan kontakt sa bilo kojim delom broda koji je vezan sa gromobranskom zaštitom ako je brod zaštićen jer vaše telo može da deluje kao most izmedju dva dela gromobranske zaštite. (Metalni točak kormila npr.)
- Spremite sve neophodno za gašenje požara pre oluje
- Isključite svu elektronsku opremu i to na osiguračima ako je ikako moguće.
- Isključite antene iz radio prijemnika, tv prijemnika...
- Ne upotreblajvajte radio stanicu prilikom oluje osim u estremno hitnim slučajevima.
- Nakon udara groma kompas sigurno neće biti tačan, računajte na to.
- Proverite sve metalne delove koji su povezani sa trupom i usled čijeg oštećenja može doći do onesposobljavanja plovila.
- Proverite sve okove koji idu kroz trup kako bi ste ustanovili da li su oštećeni ili potpuno uništeni. Da su uništeni videćete po vodi koja ulazi na tom mestu.
- Nikada ne koristite delove od bronze za provodjenje munje kroz korito broda čime ste sami potopili brod jer će se bronza istopiti i ostati samo rupa u trupu.
- Nikada ne koristite sistem za zaštitu od galvanskih struja za gromobransku zaštitu.
- Nikada nekoristite lanac i sidro kao gromobran, neefikasni su.
- Nikada ne računajte da ste bezbedni ako se nalazite izmedju brodova sa višljim jarbolima.
Dobra gromobranska zaštita osigurava da su svi metalni delovi električno povezani. Ovo ne treba mešati sa osnovnim električnim sistemom broda kao ni sa zaštitom od galvanskih struja koja je tu da obezbedi nisku otpornost za protok malih struja i tako spreči elektolitičku koroziju kao i za ličnu zaštitu ukoliko dodje do kvara na AC/DC instalaciji ili uredjajima.
Ako imate jedrilicu i aluminijumski jarbol to je polazna tačka za dobro osmišljen gromobran jer gromobran pruža zaštitu u radijusu koji je jednak visini samog gromobrana. Ako je korito broda dugačko možda će morati da se instalira još jedna antena kako bi se zaštitio i onaj deo broda koji ostaje nepokriven ovom antenom. Ne zaboravite da jarbol mora biti fizički vezan za ploče uzemljenja kako bi se obezbedila optimalna zaštita.
Vrh antene mora bit zašiljen i najmanje 6 cm iznad najviše tačke jarbola. Jarbol, peta jarbola ili baza jarbola mora biti pletenicom ili kablom velikog prečnika vezana za bakarne ploče sa spoljne strane trupa koje su površine oko 1m. kvadratni. Svi provodnici moraju biti pravi koliko je god to moguće.
Svi veći metalni predmeti na palubi kao i ispod palube treba da su povezani sa glavnim provodnikom ili, još bolje, direktno na ploče.
Detaljna provera gromobranskog sistema treba da se obavlja jednom godišnje. Sve veze treba održavati čistim i bez korozije. Loš spoj ili korozija će izazvati varničenja ako se dogodi da munja pogodi brod. Iz tog razloga je važno da gromobranska zaštita dobije istu pažnju kao i ostali sistemi na brodu.
Munja je dugo bila problem za pomorce. Početkom 19 veka brodograditelji su odlučili da smanje katastrofalne posledice udara groma ugradnjom sistema za zaštitu. Ovaj metod je zasnovan na uzemljenju jarbola i primenjuje se i danas.
Novi koncept.
Umesto jedne gromobranske antene na vrhu jarbola postavlja se više antena po ivicama kabine i broda.
Umesto jednog velikog provodnika koji vodi pravo kroz trup do bakarnih ploča, novi sistem se zasniva na više provodnika koji čine mrežu i tako štote posadu i instrumente.
Umesto jeden masivne bakarne ploče postavlja se više više pletenica koje vise spolja u vodu.
Ovaj sistem liči na sistem za gromobransku zaštitu objekata na zemlji i efikasniji je.
Veoma malo brodova i čamaca za rekreaciju ima ovaj sistem. Iz nekih statistika saznajemo da je to 5% na svetskom nivou. Statistika kaže i to da 10% nesreća sa smrtnim ishodom otpada na nesreće usled udara groma. Pored povreda i smrti udar groma će napraviti i ogromnu štetu na samom brodu usled direktnog udara kao i usled indukcije.
-
Munja i grom su iste pojave s tim što je munja vizuelni prikaz (koji zbog veće brzine svetlosti prvi nastaje) a grom njena zvučna manifestcija i javlja se sa zakašnjenjem (zbog znatno manje brzine zvuka).
Šta izaziva munju?
U toku formiranja oblaka dolazi do akumuliranja naelektrisanja. Kada napon dostgne dovoljno visok nivo javljaju se pražnjenja sa oblaka na oblak ili oblaka na zemlju. Munje se javljaju kada je tlo pozitivno naelektrisano a oblak nabijen negativnom energijom pokušava da se izjednači sa zemljom. Alternativno se mogu javiti kada se pozitivno naelektrisan vrh oblaka izjednačava sa negativno naelektisanom zemljom ili kada se negativno naelektisana zemlja izjednačava sa pozitivno naelektrisanim vrhom oblaka.
Pozitivan naboj na zemlji nastaje tako što negativno naelektrisanje u bazi oblaka odbija negativne čestice pa ispod oblaka ostaju samo pozitivne. To je proces odbijanja čestica sa istim naelektrisanjem i po nekad može biti toliko jak da negativno naelektrisane čestice budu sabijene dublje u zemlju.
Munja se sastoji od odredjenog broja komponenti koje formiraju višesmerni protok energije. Udar može biti veći od 200.000 ampera sa temperaturom od preko 30.000 ° C za par milisekundi. Pozitivno naelektrisani joni se strvaraju na vrhu oblaka a negativni se grupišu u bazi oblaka.
Šta se zapravo dešava?
Negativan tok elektrona se u koracima od po 50 metara približava zemlji račvajući se po vazdušnim stazama koje prate linije najmanjeg otpora sa nivoa na nivo tražeći i stvarajući put ka zemlji. Ovo je predvodnik. Taj put se može sastojati i od preko 10 000 koraka dok predvodnik ne pronadje dovoljno pozitivno naelektrisan objekat u koji će se izvršiti pražnjenje. Kako se predvodnik približava razlika potencijala se povećava, pozitivni naboj na zemlji se izdiže (i do 50 metara iznad tla). Što je vrh pozitivnog naelektrisanja bliži oblaku to će predvodnik lakše doći do njega. (Ponekad glava vašeg jarbola ).
Kada se ostvari kontakt izmedju predvodnika i pozitivnog naelektrisanja na zemlji dolazi do povratnog udara. Pozitivno naelektrisani joni koncentrisani kreću sa zemlje ka predvodniku i sreću se njim na oko 50m iznad zemlje gde dolazi do kratkog spoja izmedju oblaka i zemlje stvarajući blještravi udar visoke struje koja sada putuje prema oblaku. Dakle, sada se munja kreće ka oblaku iako izgleda da se dešava suprotno. Taj povratni udar, ustvari, izaziva 99% munja.
U roku od nekoliko milisekundi posle povrtnog udara sledi akcija istim putem ali u obrnutom smeru često praćena sa nekoliko uzastopnih pražnjenja i dešava se tako brzo da sve izgleda kao jedan dogadjaj. Ovo ponekad traje dok se potencijali izmedju oblaka i zemlje ne izjednače.
Munja se u svom traženju dovoljno naelektrisanog objekta na tlu može razgranati i do 190 kilometara koliko je bila dugačka najduža zabeležena munja, dok su obično dugačke oko 1.6 kilometara.
Gore opisana munja je negativna zato što se iz oblaka prema zemlji prenosi negativno naelektrisanje.. Ali postoje i pozitivne munje koje dolaze sa vrha oblaka koji je pozitvno naelektrisan. To su pozitivne munje. Razvoj munje je isti samo što, u ovom slučaju, iz oblaka prema zemlji putuje pozitivno naelektrisanje. Njih je malo, svega 5% od ukupnog broja munja ali su zato puno jače jer je potrebno probiti se kroz mnogo veći sloj vazduha koji je izolator. Traje duže i napon može biti i 300 000 ampera ili milijardu volti.
Pozitivne munje se često javljaju i na ivicama oblaka pa i 15km od glavnog oblaka zbog čega su izuzetno opasne jer udaraju iz, gotovo, vedrog neba. Ovaj tip munje se smatra odgovornim za šumske požare.
-
Munja je vidljivo pražnjenje atmosferskog elektriciteta do kojeg dolazi kad određeno područje atmosfere postane električki nabijeno ili se pojavi razlika potencijala dovoljna da svlada otpor vazduha. Najčešće udara iz olujnih oblaka kumulonimbusa. Tokom oluje munja se može pojaviti u oblaku, između oblaka, između oblaka i vazduha te između oblaka i tla.
Vrste munja:
Kugličasta ili loptasta munja, koja se još zove i lančasta, oblik je munje dugoga trajanja. Pojavljuje se kao traka svetlećih odsečaka umesto kontinuiranog kanala. Pojavljuje se retko. Taj se atmosferski fenomen pojavljuje u obliku pokretne svetleće kugle od nekoliko desetaka centimetara u prečniku. Kuglasta munja se obično pojavljuje tokom oluja, i to blizu tla, a može biti crvena, narandžasta ili žuta. Često je praćena pištećim zvukom i neobičnim mirisom. Traje samo nekoliko sekundi i iznenada nestaje, tiho ili uz eksploziju. Kuglaste munje ponekad mogu naneti štetu paljenjem ili kaljenjem. Njihova veza s običnim munjama nije poznata, kao ni njeni uzroci. Među objašnjenjima se spominje da je reč o vazduhu ili gasu koji se ponašaju neuobičajeno, odnosno o plazmi visoke gustoće, ili o vazdušnom vrtlogu koji sadrži svetleće gasove ili o mikrotalasnoj radijaciji u oklopu od plazme. Pojavljuje se retko. Uzroci nastanka su nepoznati, ali postoje brojne teorije:
- Delovi kanala munje idu ukoso prema posmatraču ili od njega i zato se čine sjajnijim.
- Delovi kanala su nejasni zbog kiše ili oblaka.
- Neki delovi kanala su većeg prečnika, a drugi manjeg, što utiče na oblik munje.
Nove vrste munja:
U novije vreme otkrivena su tri nova tipa munja. One udaraju od vrha oblaka prema gore, u stratosferu i puno su ređe od onih prema tlu ili između oblaka.
Prvi tip zovu Crvenim vilenjakom (en. Red sprite). Ta je munja tamna i crvenkasta, traje nekoliko hiljaditih delova sekunde, a može biti široka kilometrima. Proteže se 50 do 90 km iznad oblaka.
Drugi tip naziva se Plavi mlaz (Blue jet). Reč je o plavoj, konusnoj provali energije puno sjajnijoj od Crvenog vilenjaka. Plavi mlaz udara iz centra oluje brzinom od 6.000 km/h i dopire 20 do 50 km iznad oblaka. Ove dve vrste munja prvi je put snimio američki fizičar Džon R. Vinklajer 1989. u Minnesoti.
Treći tip su munje koje se prostiru od oblaka do stratosfere. Zovu se Patuljci (Elves), a otkrivene su 1995. godine. Imaju oblik tanjira ili krofne prečnika 400 km, a pojavljuju se oko 100 km iznad oblaka. Smatra se da su zelenkaste, ali toliko kratko traju (manje od 1/1000 sekunde) da im boja još nije precizno određene.
-
Lep tekst
-
Evo jos jednog
U srednjovekovnoj Evropi zbog munja je biti zvonar u crkvi bilo izuzetno opasno. Tokom oluja s grmljavinom bio je običaj da se zvoni što jače jer se smatralo da će se time sprečiti da munje udare u vrh crkvenog tornja. Verovalo se da zvonjava rasteruje zle duhove koji vatrom žele uništiti crkvu, a mislilo se i da buka zvonjave lomi munje. O tome i danas svedoče natpisi „Fulgura frango“ (Ja lomim munje) na srednjovekovnim zvonima.
Od 1753. Do 1786. godine u Francuskoj su munje 386 puta udarile u crkvene tornjeve. U navedenom razdoblju u Francuskoj su, nastojeći „slomiti“ munje zvonjavom, nastradala 103 zvonara. Znači da je skoro svaka treća munja koja je udarila u neku crkvu bila za nekoga kobna. Te katastrofalne brojke dovele su do toga da je francuska vlada 1786. zabranila zvonjavu tokom grmljavine.
-Godine 1998. munja je u Kongu pobila celu fudbalsku ekipu (11 igrača).
-Godine 1999. munja je u Koloradu povredila celu ekipu američkog fudbala.
-U munji ima puno energije: oko 250 kilovatsati. Ne zvuči puno, ali s tom količinom energije možete podići jednotonac 120 kilometara uvis.
-Nikolu Teslu zvali su i Gospodar Munja. Sasvim zasluženo jer je 1899. godine u Kolorado Springsu stvorio najdužu veštački izazvanu munju. Bila je duga 41 metar.
-Prema Ginisovoj knjizi rekorda, između 1942. i 1983. (kada je umro) munja je Roja „Duksa“ Salivana, bivšeg čuvara nacionalnog parka, pogodila sedam puta. Prvi put munja je prošla kroz njegovu nogu i otkinula mu nokat na nožnom palcu. Drugi put, 1969. godine, munja mu je spalila obrve i onesvestila ga. Sledeće godine nakon udara munje ostalo mu je rame oduzeto, 1972. munja mu je zapalila kosu pa je morao na glavu izliti kantu vode. 1973. munja ga je kroz šešir pogodila u glavu, zapalila mu kosu, izbacila ga iz kamioneta i skinula mu levu cipelu. U šestom udaru, 1976. ozleđen mu je članak. Zbog poslednje munje koja ga je pogodila 1977. završio je u bolnici s opekotinama na prsima i stomaku.
-
I jos jedan zanimljiv tekst.
U olujnom nevremenu olujni oblaci su napunjeni elektricitetom poput velikih električnih kondenzatora. Gornji deo oblaka nabijen je pozitivno, a donji negativno. Naučnici se još nisu usuglasili kako zapravo nastaje ovo električno punjenje oblaka, ali pretpostavlja se da je to jedan od rezultata globalnog kruženja vode na Zemlji. U osnovnim crtama, kruženje vode uključuje evaporaciju i kondenzaciju. U procesu evaporacije voda isparava s površine Zemlje i u obliku pare podiže se u više slojeve atmosfere. Kako temperatura opada s visinom, i kako se u višim slojevima atmosfere nalaze tzv. kondenzacijske čestice (recimo zrnca prašine), vodena para se kondenzuje, ponovno se pretvara u kapljice vode i pada na Zemlju kao kiša ili sneg –zavisno od temperaturi vazduha.
Kad se vlaga nakuplja u atmosferi, nastaju oblaci, koji mogu nositi milione vodenih kapljica i leda. Kako se procesi evaporacije i kondenzacije međusobno isprepliću, kondenzovane kapljice u oblacima se neprestano sudaraju sa vodenom parom koja stiže s tla. Kapljice se s parom sudaraju i tokom padavina, jer dok se jedan deo vlage vraća na Zemlju, drugi isparava. Upravo tokom ovih sudara iz vodene se pare izbijaju elektroni, koji tako stvaraju električni napon.
Kako do sudara dolazi u donjem delu oblaka, izbijeni elektroni ovde stvaraju negativan naboj (višak negativno nabijenih čestica). Vlaga, koja nakon sudara nastavlja put prema gornjim slojevima atmosfere odnosno oblacima, na vrh oblaka stiže s pozitivnim naponom – nedostaje joj elektron koji je izbijen u sudaru. Tako se na vrhu oblaka stvara višak pozitivnog naboja.
Osim sudara, u procesu električnog nabijanja oblaka značajnu ulogu igra i zamrzavanje. Kako se vodena para podiže u hladnije slojeve i počinje se zamrzavati, deo koji se zamrzne postaje negativno nabijen, dok nezamrznuti deo ostaje pozitivno nabijen. Vazdušne struje mogu dalje odneti pozitivne čestice do vrha oblaka (jer su lakše) i time dodatno ubrzati stvaranje viška pozitivnog napona. Izbijanjem elektrona i odvajanjem pozitivno nabijenih čestica vodene pare u oblaku nastaju razlike potencijala odnosno stvara se električno polje – prvi preduslov za nastajanje električnog pražnjenja.
Što se oblaci više pune naponom, električno polje je sve jače. U nekom trenutku postaće toliko jako da će se elektroni na površini Zemlje pokušati „odmaći“ – utisnuti se dublje u Zemlju. To je rezultat odbijanja jednako nabijenih čestica. Kako se elektroni „povlače“ u unutrašnjost, tlo postaje sve jače pozitivno nabijeno. Oluja tako dovodi do naglog stvaranja električnog polja u oblaku i između oblaka i tla.
Kad se stvori dovoljan višak naboja, to jest kad električno polje postane dovoljno jako ono će natjerati okolni vazduh da „pukne“. Ovo „pucanje“ zapravo je razdvajanje pozitivnih i negativnih čestica u zraku. Taj proces nazivamo ionizacija. Ionizacija ne označava višak nekog napona, već stanje u kojem su naponi razdvojeni. Drugim rečima, vazduh ne postaje nabijen, već se naponi u njegovim česticama međusobno razmiču. Ioniziovani vazduh ima znatno veću električnu provodljivost. Kako se vazduh ne ionizuje jednako na svim mestima, na delovima gde je ionizacija intenzivnija stvaraju se „staze“ – putevi kojima munje mogu lako „preskakati“. Da bi nastala munja potrebno je da električna staza stigne do tla i pronađe „uzemljenje“ – tačku ili predmet na kojem će se zaustaviti. Kad se to dogodi, sevnuće munja. Svetlost koju vidimo zapravo je rezultat električnog pražnjenja između oblaka i zemlje koje sledi put stvorene električne staze. Blesak munje koja se prostire od oblaka do tla čine dva osnovna udara (može ih biti i više zaredom)- odvodni udar i povratni udar.
U odvodnom udaru prvo negativni napon putuje do tla. Kreće se „koracima“ od 50 metara i pri tom stvara nabijeno „korito“. Odvodni udar nije tako sjajan, često je stepenast i ima puno grana koje se šire iz glavnog kanala. Kad se približi tlu, pobuđuje suprotni napon koji se koncentriše u jednoj tački. Tako nastaje povratni udar koji istim koritom nosi pozitivni naboj od tla prema oblaku. Dva udara se sreću na visini od oko 50 m iznad tla. Na tački dodira dolazi do kratkog spoja između oblaka i tla. To rezultuje izuzetno bleštavim udarom visoke struje, koja istim kanalom putuje nazad do oblaka.
-
Udar groma je uzrok oko 10 % smrtni na plovilima. Verovatnoća da doživite udar je 1 prema 161,856. Kao poredjenje - šansa da vas napadne ajkula je 1 prema 3,748,067.
Rano upozorenje na približavanje oluje sa grmljavinom je važno. Postoji proizvod koji prepoznaje električna pražnjenja na 25 milja i upozorava nautičare.
Zove se TALOS lighting strike detector i nije jedini, ima ih više u ponudi ali je on po ceni najpovoljniji a i pravljen je za upotrebu na plovilima.