Nautički forum
Uobicajene teme => Zanimljivosti => Temu započeo: zorter 07. Mart. 2014. / 23:46:43
-
Veliki koralni greben je najveći koralni greben na svetu. Greben se nalazi u Koralnom moru blizu obale Kvinslenda na severoistoku Australije. Prostire se na preko 2.000 km u dužinu, a može se videti iz svemira.
Veliki koralni greben je prvi put postao poznat Evropljanima kada se istraživač Džejms Kuk iskrcao na njega 11. juna, 1770. Najstariji delovi grebena datiraju od pre oko 60.000 godina. Veliki koralni greben je velika skupina od oko 900 ostrva i preko 3.000 grebena, koji se uglavnom nalaze na relativno maloj udaljenosti od obale kontinenta.
Neki naučnici veruju da je najznačajnija pretnja budućnosti Velikog koralnog grebena u sadašnjem stanju kao i drugih tropskih ekosistema koralnih grebena u globalnom zagrevanju. Većina korala na Veliko koralnom grebenu živi na gornjoj granici temperaturne tolerancije, što se ogleda u izbeljivanju korala, kao što je to bilo 1998. i 2002. Tada je primećeno da su, zahvaljujući suviše toploj vodi, korali prekinuli fotosintezu i izgubili boju, otkrivajući svoje bele krečnjačke skelete, i ako se voda za mesec dana ne bi ohladila korali su umirali.
Globalno otopljavanje je pokrenulo propadanje ekosistema grebena širom tropa. Povećane globalne temperature izazivaju razorne tropske oluje, ali su grebeni prirodno otporni i mogu se oporaviti od nanete štete. Dok neki veruju da će rast temperature izazvati dalje odumiranje korala, drugi navode podatke koji pokazuju da se globalna temperatura nije promenila više od jedan stepen u vrlo dugom vremenu.
-
Ovo je beba ribe Plavi Marlin, dugačka samo nekoliko milimetara. Za 27 godina, koliko prosečno žive, ove ribe natastu do preko 4 metara i imaju oko jednu tonu.
-
Katastrofu Titanika preživela su i dva psa.
-
U Mrtvo more je nemoguće ući do vrata uspravljen, jer zbog gustine vode koja sadrži 33.7% soli, telo koje je dopola u vodi odmah počinje da se izdiže na površinu. Takođe, nemoguće je otvoriti oči dok je glava pod vodom. Ujedno, nalazi se 422 metra ispod nivoa mora, i obala Mrtvog mora je najmanja nadmorska visina na planeti.
-
Ljudi i delfini su jedine životinje koje mogu da vode ljubav zbog uživanja.
-
Pad u drvenom buretu niz Nijagarine vodopade uspešno je izveo Bobi Lič 1911. godine, a poginuo je nekoliko meseci kasnije okliznuvši se na koru banane.
-
Grom udara muškarce 7 puta češće nego žene.
-
Ribar iz Kalifornije, na iznenađenje svih prisutnih, iz vode je izvadio albino ajkulu sa jednim okom. Kiklop ajkula vrlo brzo je stekla kultni status zahvaljujući fotografijama koje su objavili brojni časopisi posvećeni ribolovu, dok su stručnjaci za ajkule nedvosmisleno potvrdili njenu autentičnost.
„Ovo je izuzetno retka pojava. Koliko ja znam zabeleženo je svega 50 sličnih devijacija u svetu“, izjavio je ekspert za ajkule Felipe Galvan Magana. Ajkulino stanje poznato je kao „kiklopija“ i predstavlja redak fenomen koji nastaje usled nemogućnosti mozga da pravilno podeli oko u dva otvora na glavi.
-
U Kini je pušten u saobraćaj najduži most na svetu koji prelazi preko mora. Most je dug 42 kilometra, prelazi preko zaliva Đijaožu i spaja luku Kvingdao sa ostrvom Hungdao.
Kineska državna televizija objavila je da je most širok 35 metara, a njegova izgradnja koštala je više od 1.5 milijardi dolara. Most ima više od 5.000 nosećih stubova, a završen je za četiri godine.
Prema Ginisovoj knjizi rekorda, najduži most preko mora do sada se nalazio u američkoj državi Luizijana i kraći je od kineskog nešto više od četiri kilometra.
http://youtu.be/BjO0KAnDQDw (http://youtu.be/BjO0KAnDQDw)
-
Foke mogu da spavaju pod vodom i da izranjaju na površinu da bi udahnule vazduh, a da se ne probude.
-
Crveno more postalo je bogatije za jedno ostrvo, koje je nastalo kao posledica podvodne vulkanske erupcije 20.12.2011.
NASA je satelitskim snimcima potvrdila nastanak za sada još uvek neimenovanog ostrva u arhipelagu Zubai, zapadno od jemenske obale. Na tom mestu se afrička i arapska tektonska ploča polako razmiču, tako da su tektonske aktivnosti i vulkanske erupcije česta pojava, ali samo mali broj bude vidljiv i na površini.
Nije poznato da li je vulkanska aktivnost završena, odnosno da li je ostrvo poprimilo svoj konačni oblik, da li će se možda još povećavati ili čak i vratiti pod more.
-
Malo južnopacifičko ostrvo Samoa i njegov sused Tokelau napraviće vremenski skok unapred jer će u ponoć umesto 30. započeti 31. decembar 2011. Za 186 hiljada stanovnika Samoe i 1.500 Tokelaua, petak, 30. decembar 2011. jednostavno će iščeznuti jer moraju da usklade svoje vreme sa Kinom, Australijom i Novim Zelandom koji su im najveći i najbliži ekomnomski partneri.
Skok u budućnost ta dva mala ostrva dolazi posle 119 godina od kada su američki trgovci naterali lokalne samoanske vlasti da usklade vreme na svojim ostrvima sa obližnjom Američkom Samoom i SAD, kako bi potpomogli njihovu trgovinu sa Kalifornijom.
Takvo računanje vremena, međutim, poslednjih godina postalo je problematično jer su Samoa i Tokelau počeli skoro ceo dan da kasne za obližnjom Australijom i Novim Zelandom. Dosta često su se dešavale situacije da neko iz administracije sa Novog Zelanda zove u ponedeljak po njihovom vremenu, a da se na ostrvima niko ne javlja jer je nedelja, kao i obrnute, da neko sa ostrva zove u petak po njihovom vremenu a da se na Novom Zelandu niko ne javlja jer je kod njih subota.
U pokušaju da to reše, vlasti Samoe u junu 2011. su usvojile zakon kojim Samoa prelazi na zapadnu stranu međunarodne datumske granice, čime je poslovna saradnja sa ključnim partnerskim zeljmama - Australijom i Novim Zelandom olakšana. Samoa sada ima isti datum i slično vreme kao susedne pacifičke države. Da bi se izbegle ove i mnoge druge situacije 30. decembar ove godine će jednostavno nestati.
Ceremonija promene vremena biće označena zvonjavom zvona na dva glavna ostrva Samoe kao i molitvama u crkvama. Vlada je saopštila i da će oni koji je trebalo da rade 30. decembra biti plaćeni za propušteni dan.
-
Globalno zagrevanje, efekat staklene bašte i porast temperature imaju mnoge katastrofalne posledice za planetu, a jedna od najuočljivijih i najdirektnijih je svakako podizanje nivoa mora. Tim naučnika sa Nils Bor Instituta pri Univerzitetu u Kopenhagenu pokušao je da izračuna kolika nas tačno opasnost očekuje.
Studija koju su sproveli se bazirala na merenjima porasta nivoa mora u poslednjih 100 godina i porastu emisija štetnih gasova, a uzeli su u obzir 4 različita scenarija kako bi se stvari mogle odvijati u budućnosti. Najoptimističniji među njima, koji podrazumieva drastičnu promenu našeg pristupa klimatskim promenama, naučna otkrića kako se boriti protiv tih promena i internacionalnu saradnju, predviđa porast nivoa mora za 60 centimetara do kraja 21. veka. Najpesimističniji, u slučaju da se količina emisija i dalje nastavi povećavati, u istom periodu previđa skoro dupli porast od 1,1 metra.
Dva ‚‚srednja” scenarija, koji podrazumevaju umeren, ali aktivan rad na smanjenju emisija i zagađenja, a koji se ujedno čine i najrealnijim, predviđaju porast nivoa mora od 75 cm. Međutim, prema procenama koje se navode u studiji, zbog toga što ledeni bregovi i okeani sporo reaguju na promene, čak i ako ograničimo i stabilizujemo nivoe zagađenja i emisiju štetnih gasova, nivoi mora će da nastave da se povećavaju još 200 - 400 godina pre nego što uspemo da ih smanjimo.
-
Izgleda da će posle tog dogadjaja Djerdap biti poznat kao klisura kroz koju se Panonsko more vratilo na staro mesto.
-
Karta nešto ne pije vodu: vojvodjanska ravnica je na 80-90m nadmorske visine, pa neće se nivo mora podići za 100m ?!
Ili će Vojvodina nastaviti da tone.. uygjnh
-
Da, po ovome je Panonsko more neizbezno!!!
-
Misteriozne munje Katatumba "Relámpago del Catatumbo" (Catatumbo lightning), predstavljaju jedinstven prirodni fenomen na svetu koji se javlja na području močvara na ušću reke Katatumbo u jezero Maracaibo.
Na ušću reke Katatumbo u jezero Marakaibu u Venecueli, 140-160 noći godišnje oblak do oblaka stvara naponski luk visine 5 kilometara, po 10 sati u toku noći i više od 280 puta na sat.
Godišnje se na ovom području dogodi 1.176.000 električnih pražnjenja snage do 400.000 ampera. Fenomen je vidljiv sa udaljenosti od 400 km, a moreplovci su ga nazivali Svetionik Maracaibo. Smatra se najvećim generatorom ozona na planeti.
-
U najsevernijoj tački Danske susreću se Baltičko i Severno more. Njihovo susretanje stvara zamišljenu "liniju" koja ih bukvalno razdvaja i koja ne dozvoljava njihovo mešanje.
Ovo neobično razdvajanje, naučnici objašnjavaju različitim gustinama mora, nešto poput nemogućnosti mešanja ulja i vode.
-
Jedini brod na svetu koji može da plovi i pod uglom od 90 stepeni, proslavio je 50 godina postojanja. Ovo neobično plovilo ima dve trpezarije, zavisno od toga da li plovi vertikalno ili horizontalno.
FLIP (Floating Instrument Platform), američki brod sa rotirajućom platformom, najstariji istraživački brod mornarice SAD i jedini takve vrste u svetu, obeležio je 50 godina postojanja predstavljajući duž kalifornijske obale svoje mnogobrojne performanse.
To neobično plovilo dugo 108 metara, može da plovi pod uglom od 90 stepeni, ima dve trpezarije, zavisno od toga da li plovi vertikalno ili horizontalno.
Kreirali su ga naučnici dr Fred Fišer i dr Fred Spis 1962. godine, sa idejom da za praćenje formi talasa dobiju više stabilnog prostora od onog koji nude obični istraživački brodovi.
Boravak u kupatilu ovog broda može da deluje veoma zbunjujuće na „amatere" jer se elementi toaleta nalaze na različitim stranama prostorije.
I ostatak broda, uključujući spavaće sobe, takođe je prilagođen njegovim specifičnim mogućnostima.
Za kompletnu transformaciju iz horizontalnog u vertikalni položaj potrebno je 28 minuta. To mu uspeva upumpavanjem 700 tona vode u prednji deo.
Pre 17 godina uloženo je dva miliona dolara u njegovu potpunu restauraciju. Stacioniran je u La Džoli, u Kaliforniji.
Služi za okeanografska istraživanja Pacifika, vojne svrhe, ali i za podučavanje studenata.
-
Ekstremna koncentracija soli učinila je da afričko jezero Retba dobije boju koja podseća na milkšejk od jagode.
Na prvi pogled, sa obale ili iz čamca, jezero Retba u Senegalu, državi na zapadu Afrike, izgleda kao da se tu odigrala neka strašna bitka – krvavo crveno.
Zasluge za ovaj neverovatan prirodni fenomen ima visok nivo soli (na nekim delovima čak 40%) koji pogoduje razvoju organizma Dunaliella salina, koji prosto obožava ovakve uslove, objašnjava Majkl Denson sa Univerziteta "Bat".
"Ovaj organizam proizvodi crveni pigment koji apsorbuje i koristi sunčevu energiju", objašnjava Denson.
Baš kao i u Mrtvom moru, plivanje po njemu trenutno nije neophodno – čovek treba samo da uđe i legne, a za plutanje po površini će se pobrinuti velika gustina vode.
Lokalni skupljači soli, koji svakoga dana čamcima krstare jezerom dubokim tri metra, prvo se namažu puterom da bi zaštitili kožu.
-
Čovek koji živi na jednom ostrvu pod nazivom Restoration Island, potpuno sam kao Robinson Kruso već skoro 20 godina, mogao bi uskoro da bude proteran iz svoje oaze.
Ovaj nekadašnji australijski biznismen povukao se na "pusto ostrvo" 1993. godine nakon što je izgubio mnogo novca u krahu berze.
Hraneći se krabama i kokosom, Dejvid Glašin je uživao u privatnom raju zajedno sa psom Kvasijem, smatrajući sebe "najsrećnijim čovekom na planeti".
Međutim, vlada Kvinslenda je naredila Glašinu da napusti mesto svog dobrovoljnog izganstva, jer nije uspeo da ispuni uslove najma, a to je da izgradi odmaralište na 1,53 hektara zemlje.
Iako uživa u predivnom ostrvu, ovaj vremešni Australijanac priznaje da je ponekad usamljen. Pokušao je da preko interneta pronađe srodnu dušu koja bi pristala da živi sa njim na ovoj egzotičnoj lokaciji, ali nije uspeo u toj nameri.
-
Narval je često ime naših brodova (čamaca sa kabinom) za rekreaciju, ali da li ste znali .....
Narval je vrsta kita koji se zbog velike kljove često zove i jednorog ili jednorogi kit. Bez kljove, narval je dug od 4 do 5 metara. Mužjaci teže 1,5 tonu, a ženke nešto manje od tone.
Najupadljivije obeležje mužjaka je njihova kljova. Ona može narasti do 3 m dužine i težiti od 8 do 10 kg. Narvali žive u čitavom Arktičkom oceanu, a zadržavaju se uvek u blizini plovećeg leda. Za obranu od hladnoće imaju do 10 centimetara debeli sloj sala ispod kože.
Osnovna boja im je od svetlo smeđa do bele. Glava, zatiljak i leđa su tamni, gotovo crni, kao i rubovi prsnih peraja i repne peraje. Bočne strane imaju sive i crne pege, a starije životinje su uglavnom svetlije obojene od mlađih.
Narvali se hrane ribama i rakovima koje usisavaju snažnim podpritiskom koji izazivaju usnama i jezikom. Njihov najveći neprijatelji, pored čovjeka su kitovi orke.
-
Eozofobija je strah od svitanja.
-
Delta reke Gang, poznata i kao Delta Ganga i Bramaputre ili Bengalska delta je najveća delta na svetu površine oko 80.000 km² (otprilike kao cela Srbija). Nalazi se na istoku Indijskog podkontinenta uz obale Bengalskog zaliva.
Delta Ganga je jedno od najplodnijih područja na svetu, zbog toga je i zovu Zelena Delta, a formiraju je dve velike reke, Gang i Bramaputra.
Mnogi manji rukavci u delti stvaraju veliku močvaru dugu oko 260 km duž obale Bengalskog zaliva, poznatu kao Sundarbans.
Međutim, iako najveća, ova delta nije najpoznatija, već Delta Nila u Egiptu koja je tri puta manja od delte reke Gang. Delta reke Nil je i dala ime ovom geografskom pojmu, jer je svojim trugaonim oblikom slična grčkom slovu delta (Δ). Delta je karakterističan oblik ušća reke, nastao taloženjem sedimenata koji zatrpaju ušće, pa se reka podeli u manje rukavce.
-
Viktorijini vodopadi spadaju među najlepše vodopade na svetu. Nalaze se na Zambeziju, graničnoj reci između Zambije i Zimbabvea.
Vodopadi su široki preko 1,5 km sa padom od 128 metara. Dejvid Livingston, škotski istraživač, otkrio je vodopade 16. novembra 1855. godine i nazvao ih po kraljici Viktoriji, iako je lokalno ime vodopada "Dim koji grmi" (Mosi-oa-Tunya). Po ovom istraživaču je nazvano i jedno od dva ostrva koja sa nalaze na reci Zambezija u blizini vodopada, na Zambijskoj strani.
Narod Kololo, koji je nekada živeo iznad vodopada, toliko se bojao vodene bujice da se nikada nije vodopadu ni približio. Susedno pleme Tonga smatrao ih je za svetinju, a pojavljivanje duge dokazom božjeg prisustva. Na Istočnom vodopadu održavani su i religijski obredi u toku kojih su žrtvovani crni bikovi.
U zavisnosti od doba godina, na vodopadima ne teče uvek ista količina vode. Od novembra do početka aprila su kišne sezone, kada ima više vode. Dok je ostatak godine sušna sezona, kada su vodopadi mirniji.
Kada su vodopadi najsnažniji, vodene kapljice se od siline uzdižu u vis i po nekoliko stotina metera i vide se sa udaljenosti od oko 45 kilometara.
-
Moderni navigacioni uređaji, uključujući i pametne telefone, koriste Sistem za globalno pozicioniranje (GPS) kako bi odredili svoj položaj. Ovaj sistem razvijan je krajem sedamdesetih godina 20. veka u vojsci Sjedinjenih Američkih Država, a čine ga tri dela: kontrolni segment (glavni centar je u Kolorado Springsu), naši mali GPS uređaji, i najvažniji – svemirski segment.
Ovaj poslednji se sastoji od 24 satelita, raspoređena oko Zemlje na visini od oko 20.000 kilometara. Sateliti su predajnici radio-talasa koji pokrivaju čitavu planetu. Zapravo, u svakom momentu sa bilo koje tačke na Zemlji može se videti šest satelita. Naši GPS uređaji primaju radio-signale sa tri ili četiri satelita i na osnovu njih proračunavaju svoju lokaciju. Od podataka imaju koordinate satelita i njihovu razdaljinu, pa zahvaljujući trilateraciji mogu da proračunaju svoj položaj.
Trilateracija u proračunu koristi trigonometriju trougla: GPS prijemnik na Zemlji i dva satelita u orbiti grade zamišljeni trougao, čija su dva temena u vasioni, a treće teme je na Zemlji.
Vrlo slična metoda je triangulacija, koja umesto poznatog ugla i najmanje dve dužine stranica trougla, koristi podatke o jednoj stranici zamišljenog trougla i njegovim uglovima. Zahvaljujući tim podacima se izračunavaju ostale veličine.
Triangulaciju je koristio još u 3. veku p.n.e. Eratosten, upravnik Aleksandrijske biblioteke. Pomoću te metode on je prilično tačno uspeo da izračuna obim Zemlje. U njegovom proračunu dve tačke, tj. dva ugla trougla, bile su na Zemlji, a treća u vasioni – Sunce. Kada su Sunčevi zraci dopirali do dna dubokog bunara u njegovom rodnom gradu Kireni, tada je Sunce bilo u najvišoj tački i bilo je podne. Eratosten je izračunao i da se tog istog dana u Aleksandriji, kada je Sunce u svojoj najvišoj tački, ono nalazi pod uglom od jedne pedesetine kruga južno od njegovog zenita. Znajući razdaljinu između Kirene i Aleksandrije, odredio je da je obim Zemlje 50 puta veći od te dužine. U proračunu obima Zemlje je pogrešio za samo oko 80 kilometara.
-
Vidovi komunikacije na daljinu u prošlosti:
Semafori i zastavice:
Semafori su malo komplikovaniji sistem komunikacije na velikoj razdaljini. Organizovan sistem komunikacije pomoću semafora razvio je Klod Šape u Francuskoj 1794. godine. Danas se u te svrhe uglavnom koriste zastave, ali mogu da posluže i neki drugi objekti ili rukavice, pa čak i gole ruke. Poruka se tumači na osnovu položaja u kom se drži zastavica. Mada se danas ovaj način signalizacije retko koristi, bio je uobičajen kod moreplovaca u XIX veku. Semafore su iskoristili Bitlsi za omot svog albuma ‚‚Help“.
Svetionici:
U svetionicima, građevinama iz kojih se emituje svetlost, koristila se vatra, uljane lampe, kerozin, a danas struja i specijalna sočiva. Iz njih je signal putovao ka moru, pokazujući pomorcima pravac u kom treba da se kreću tako da što pre stignu do cilja ili izbegnu neku opasnu deonicu. Najpoznatiji svetionik izgrađen je 280 godina p.n.e. na ostrvu Farosu u blizini Aleksandrije. To ime (far, fare, farol) u mnogim jezicima kao što su albanski, rumunski, italijanski, grčki, danski, švedski... znači svetionik. Aleksandrijski svetionik je u to vreme bio jedna od najviših i najpoznatijih građevina i emitovao je svetlost na visini od oko 130 metara navodeći mornare ka luci. Unutar građevine nalazila su se ogledala koja su reflektovala svetlost Sunca danju, a svetlost vatre noću.
Dimni signali:
Za najstariji zabeleženi oblik komunikacije na daljinu ljudi su koristili dim. Smatra se da su stražari u kulama na Velikom kineskom zidu mogli da uoče signal koji se šalje sa udaljenosti i do 750 kilometara. To je bio oblik vizuelne komunikacije koji je služio za obaveštavanje o raznim događajima, kao, na primer, napadu neprijatelja, velikom plenu (ručak je na stolu) ili nekom drugom velikom događaju. Stari Grci i severnoamerički Indijanci takođe su komunicirali na ovaj način, s tim što su tu komunikaciju značajno unapredili i uveli sistem znakova. Kako bi brzo stvorili veliku količinu dima, uglavnom su spaljivali veliku količinu suve trave. Danas se dim kao način komunikacije upotrebljava u Vatikanu, tokom izbora pape. Ako kardinali uspešno glasaju i izaberu novog papu, iz dimnjaka Sikstinske kapele izaći će beli dim, a ukoliko je glasanje bilo neuspešno, pušta se crni dim.
Ptice pismonoše:
Malo je poznato da je pre nego što je telegraf ušao u upotrebu, jedna od danas najvećih svetskih medijskih agencija, Rojters, za slanje podataka sa berze između Ahena i Brisela koristila golubove. Međutim, pismonoše su koristili još u Persiji, gde je prvobitno i razvijana veština treniranja ptica. Golubovi su bili posebno pogodni za slanje poruka i sitnih, laganih stvarčica, jer su umeli da se vrate kući i kada ih vlasnik odnese na udaljenu lokaciju. Nakon Persijanaca golubove su koristili i Rimljani – Julije Cezar preko njih je obaveštavao o svojim pobedama, a Grci su u različite gradove slali ptice sa porukama u kojima je stajalo ime novih pobednika na Olimpijskim igrama. U XIX veku veliki broj država koristio je golubove u vojne svrhe, ali je problem nastao kada su druge vojske počele da na njih šalju svoje sove.
Kako je upotreba telegrafa postajala popularnija tako su poštanske službe, veliki korisnici ‚‚golubijih usluga“ polako povlačile ptice iz upotrebe. No, i danas neki smatraju da su golubovi suviše brzi i pouzdani da bi prestali da ih koristimo. Brojni američki mediji su nedavno zabeležili da snalažljivi vlasnik turističkog centra u blizini Denvera još koristi ptice u zaista inventivne svrhe: kada njegovi klijenti, turisti, odu u divljinu gde fotografišu prirodu i sve što im duša želi, po završetku izvade memorijsku karticu iz aparata i spakuju je u malu vrećicu nalik ruksaku. Vreća se okači na leđa goluba kog turisti nose sa sobom a zatim puste pticu da slobodno odleti. Dok se vrate do turističkog centra, već ih čekaju razvijene fotografije i njihova memorijska kartica.
-
Australijski naučnici objavili su pronalazak nove vrste ajkule koja je nastala kao hibridna mešavina dve vrste, što je do sada neviđeni fenomen koji bi ovim morskim životinjama mogao pomoći da se ‚‚nose” sa toplim vodama okeana. Ovaj događaj je naročito bitan jer niko do sada nije primetio hibridne vrste ajkula.
Spajanje lokalne australijske crnorepe ajkule i njenog globalnog pandana, obične crnorepe ajkule je događaj bez presedana koji će, smatraju naučnici, imati uticaj na svet ajkula. Australijska ajkula malo je manja od standardne i živi isključivo u tropskim vodama, ali njeno hibridno potomstvo je pronađeno u vodama 2.000 kilometara udaljenim od Australije.
Veruje se bi klimatske promene i lov mogle biti okidači ovog fenomena evolutivnih razmera, a dalja istraživanja će utvrditi da li se to događa već neko vreme ili je to novina.
-
Riba veslač (Oarfish) je najduža riba sa koštanim skeletom ikad viđena živa, sa čak 17 metara. Ovaj džinovski primerak je viđen u Meksičkom zalivu, gde su ove ribe i najviše puta viđene.
Ime je dobila jer se kroz vodu kreće tako što polovinu svog tela koristi kao veslo.
Pošto se ove ribe veoma retko viđaju, ne zna se puno o njihovim navikama i načinu života, ali pretpostavlja se da uvek idu same i da najčešće žive na dubinama od 1000 metara. A na površini su najčešće viđene kada su povređene ili kada umiru. Smatra se da je prosečna dužina odrasle jedinke 5-10 m.
Iako mogu da dostignu neverovatne dužine, ove ribe dolaze na svet kao larve koje su dugačke samo 6 mm.
-
Surinamska žaba se razmnožava na pomalo neobičan način. Ženka istiskuje desetine jaja koje mužjak oplođuje i zatim ih smešta na njena leđa. Tako smeštena jaja se ukorene u njeno meso. Kada dođe vreme izleganja, jaja pucaju i mladunci se pojavljuju iz njene kože.
-
Vodopadi Iguazu najspektakularniji su na svetu, nalaze se na istoimenoj reci, na granici između Brazila, Argentine i Paragvaja. Spadaju među najveće u svetu, zbog čega imaju status svetske baštine.
Iguazu vodopadi polukružnog su oblika, a njihova ukupna širina je preko 2.7 km. Okružuju ih dva nacionalna praka (jedan brazilski, drugi argentinski), koji su dom na stotine retkih i ugroženih vrsta flore i faune.
Vodopadi Iguazu sastoje se od 275 pojedinačnih vodopada i slapova, koji u potpunosti dominiraju okolinom, a njihov huk ostavlja bez daha. Očaravaju i predivne boje duge, dobijene mešavinom vodene prašine i sunčevih zraka.
Veruje se da ova neverovatna geološka formacija datira od pre 150 miliona godina, a postoji legenda koja govori o tome kako su nastali: bog je želeo da se oženi prelepom devojkom Naipu, ali ona je kanuom pobegla sa svojim ljubavnikom. Besan, bog je prepolovio reku i stvorio vodopad, i time osudio ljubavnike na večiti pad.
Neki od vodopada Iguazu visoki su do 82 m, ali većina njih visoka je 64 m. Od 2.7 km, kolika je njihova širina, samo 900 m kanjona nije prekriveno vodopadima. Najspektakularnije mesto vodopada je Đavolje grlo (Garganta del Diablo), ogromna litica u obliku latiničnog slova U. Voda pada na duboki polukružni kanjon, a zbog huka pada vode koji se tada čuje, ovo mesto nazvano je Đavolje grlo. Do vodopada se lako može doći i sa brazilske i argentinske strane, jer se u blizini nalaze gradovi Foz do Iguazu (Brazil) i Puerto de Iguazu (Argentina). Takođe, urađene su brojne stazice koje olakšavaju pristup do ovog spektakla.
-
Američka kompanija ‚‚Bellco Ventures” usavršila je interaktivnu rukavicu ‚‚Ion wireless air mouse glove” koja zamenjuje miš za računar.
Tasteri za standardne funkcije miša, nalaze se na kažiprstu, a pritiskaju se palcem.
Miš-rukavica radi na razdaljini od 35 metara od računara a u SAD se prodaje za 79,95 dolara.
-
Mayday
Poziv za pomoć uz pomoć radio stanice (The distress call ) za brod ili ljude u ozboljnoj nevolji na moru je ozvaničena na internacionalnoj telekomunikacionoj konferenciji 1948. godine. Mayday je anglicizam francuske reči "m'aidez" (pomozi mi).
Keel hauling
Kazna za mornare poreklom iz Holandije usvojena u ostalim mornaricama u 15. i 16 veku. Podrazumevala je provlačenje mornara ispod kobilice broda i više puta ako je greška bila veća.
https://www.youtube.com/watch?v=dtn0PuxgfkM (https://www.youtube.com/watch?v=dtn0PuxgfkM)
-
Ovo je takozvani švedski plamen. Pravi se tako što pri cepanju drveta ostavite na dnu 15ak centimetara, u sredinu sipate malo goriva i zapalite. Ovakva vatra gori 2-3 sata
-
Hovenring je prvi viseći most za bicikle na svetu. Nalazi se na granici izmedju Ajndhovena i Veldhovena u Holandiji.
-
Da li ste znali da su turbine koje koriste snagu vetra da proizvode elektricitet ovoliko velike?
-
Lančani most ili Sečenjijev lančani most je viseći most koji spaja Budim i Peštu, istočni i zapadni deo Budimpešte. To je prvi stalni prelaz preko Dunava u Budimpešti.
Otvoren je, posle sedam godina izgradnje, 1849. godine, a u vreme njegove konstrukcije smatran je za svetsko čudo, dok je danas jedan od najprepoznatljivijih simbola Budimpešte. Projektanti mosta su bili Englezi Vilijem Klark i Adam Klark. Dužina mosta je 380 metra.
Među anegdotama koje su vezane za most najpoznatija je ona kada se javnost izrugivala lavovima na ulazu zbog toga što nemaju jezik. Skulptor je bio toliko posramljen da je skočio u Dunav. Međutim lavovi imaju jezike koje se ne vide odozdo zato što leže na kamenim blokovima visine 3 metra.
Mađarski akrobatski pilot Peter Bešenji je proleteo avionom okrenutim naopačke ispod ovog mosta, i od tada je to standardni manevar na Red Bulovim trkama.
-
Beč - Bratislava: Na lepom plavom Dunavu
Samo 75 minuta vožnje Dunavom razdvaja dve evropske metropole. Tokom plovne sezone brodovi sa 106 mesta i adekvatnom opremom za hendikepirane osobe, opremljeni klima-uređajima i mogućnošću za prevoz pasa i bicikala, saobraćaju više puta u toku dana.
Plovna veza katamaranom između Beča i Bratislave uspostavljena je 2006. godine. Prvobitno je ta vrsta broda konstruisana za potrebe usled niskog vodostaja Dunavskog kanala.
Za kupovinu karata do 31. marta ostvaruje se popust od 10 odsto. Akcijske karte mogu se rezervisati samo putem mejla.
Izvor:
http://www.b92.net/putovanja/vesti.php?yyyy=2014&mm=03&dd=23&nav_id=827375 (http://www.b92.net/putovanja/vesti.php?yyyy=2014&mm=03&dd=23&nav_id=827375)
-
Ilha Grande de Queimada, poznatije kao Ostrvo Zmija – dom je jednoj od najotrovnijih vrsta zmija na svetu, Zlatna zmija (Bothrops insularis).
Naravno, sama činjenica da negde na nekom ostrvu žive otrovne zmije i nije nešto novo, ali ono po čemu se ovo ostrvo izdvaja jeste to što ovde na svaki kvadratni metar dođe po jedna otrovna zmija.
Zlatne zmije (Bothrops insularis) su svrstane među najopasnije, najubojitije i najotrovnije zmije sveta. Narastu samo oko 45 cm, a njihov ugriz je toliko snažan, da jednostavno istopi meso oko rane. Njihov otrov izaziva otekline, bol, mučninu i povraćanje, modrice, povraćanje krvi, krv u urinu, unutrašnje krvarenja, zatajenje bubrega, krvarenja u mozgu i teške nekroze mišićnog tkiva.
Zlatne zmije su čak pet puta otrovnije od njihovih rođaka (Bothrops atrox) koji žive na kopnu.
Upravo zbog ogromnog broja ovih opasnih zmija na ostrvu Brazilska mornarica je strogo zabranila pristup istom. Jedini izuzetak mogu biti naučne ekspedicije sa posebnim dozvolama, kao i Brazilska mornarica koja je zadužena za održavanje svetionika na ostrvu.
-
Poznata kao ''Raj za ljubitelje vožnjom kajaka'', a savim sigurno i praznik za oči i dušu svim ljubiteljima prirode, Plava Reka na Grenlandu se pojavi svake sezone usled topljenja Peterman Glečera.
Peterman je najveći plutajući glečer u severnoj hemisferi, a nalazi se u severo-zapadnom delu Grenlanda. Sam ''jezik'' ovog glečera ima širinu od 15 km, dužinu od 70 km, i debljinu koja varira od oko 600 m u centru, pa sve do 30 metara na ivicama.
Kada se ovaj ogromni glečer počne topiti, voda koju oslobađa spušta se u ravnice i formira lako uočljivu kristalno Plavu Reku.
S obzirom da reka uvek pronađe drugi put kroz ogromna snegom prekrivena polja ona svake sezone izgleda drugačije, a za samu jarko plavu boju odgovoran je glečerski mulj.
-
Dunav u svetu brojeva...
https://www.youtube.com/watch?v=UZrvdrf1Tdo (https://www.youtube.com/watch?v=UZrvdrf1Tdo)
-
Još od srednjeg veka Beograd je bio poznat ne samo kao trgovačka luka, sedište rečnih flotila i mesto sudbonosnih bitaka, nego i kao brodogradilište. Pod turskom vlašću Beograd je u 16. veku postao nadaleko čuveno vojno brodogradilište koje je moglo da se meri i sa, u to vreme, svetski poznatim carigradskim arsenalom.
Turski izvori tvrde da je beogradsko brodogradilište, koje je osnovao Mehmedpaša Sokolović, godišnje gradilo 85 trirema – galija sa tri reda vesala, pandan današnjim razaračima.
Tokom 17. i 18. veka u Beogradu su građene šajke, kaici i tombazi, a početkom 19. veka lađe nalik na morske brodove. Prvi kompletan morski brod – jedrenjak, u obnovljenoj srpskoj državi, posle objavljivanja Hatišerifa 1830. izgradio je pomorski kapetan, Grk poreklom Nikola Kefala. Pre više od 100 godina iz radionice na Čukarici izlazile su drvarice i gvozdeni šlepovi.
-
Republika Nauru je najmanja nezavisna ostrvska država na svetu. Nalazi se 42 km južno od ekvatora u Tihom okeanu. Ima površinu od 21 kvadratni kilometar, oko 12.600 stanovnika i gustinu naseljenosti od oko 600 stanovnika po kvadratnom kilometru. Ali, Nauru se izdvaja po još nečemu - jedina je država na svetu koja nema zvanični glavni grad.
Na ostrvu neplodnog tla živi 12 plemena, što je simnolično prikazano zvezdom s 12 krakova na zastavi. Ostrvo je 1798. godine otkrio britanski pomorac Džon Fern i nazvao ga Prijatno ostrvo. Ujedinjene nacije dodelile su Republici Nauru nezavisnost 1986. godine.
-
Procenjuje se da se svake godine ubije 100 miliona ajkula širom sveta. U većini slučajeva peraje je jedini deo tela koji se uzima, dok se ostatak, naprosto, baca.
Tako da životinje koje su na zemlji skoro 500 miliona godina, zbog čoveka i njegovog nekontrolisanog lova poslednih 60-70 godina, mogu veoma lako da se nađu pred istrebljenjem.
-
Vilemstad je glavni grad karipskog ostrva Kurasao, jedne od samoupravnih teritorija Kraljevine Holandije, pa zbog toga svojom arhitekturom i podseća na holnadske gradove.
Vilemstad su Holanđani osnovali 1634. godine. Centar Vilemstada je 1997. stavljen na UNESCO-vu listu svetske baštine.
Pored svoje lepote, grad je specifičan i po tome što se od 1920-ih godina u njemu nalazi jedna od najvećih rafinerija nafte na svetu. U njoj se prerađuje nafta iz Venecuele.
Do 1730. godine Jevreji su predstavljali oko polovinu belog stanovništva. Sinagogu Snoga izgradili su 1692. godine po uzoru na amsterdamsku sinagogu Esnoga. Ona je danas najstarija sinagoga na zapadnoj hemisferi sveta.
Ovaj grad je poznat i pod nazivom "Amsterdam zapadne hemisfere".
-
Amazon je reka u Južnoj Americi. To je vodom najbogatija reka na svetu. U stvari, njen protok je jednak zbiru protoka 7 narednih vodom najbogatijih reka.
Dužina reke Amazon je 6.448 kilometara, ali tom dužinom ipak nije najduža, duža je jedino reka Nil. Međutim, jedna brazilska ekspedicija iz 2007. utvrdila je novi izvor Amazona, tvrdeći je ovo ipak najduža svetska reka, ali to otkriće nije još zvanično potvrđeno.
Reka Amazon nosi jednu petinu sve slatke vode koja se uliva u svetske okeane.
-
Hobotnica će promeniti boju u crvenu ili belu kada je pod stresom ili pod pretnjom. Ako to nije odvratilo predatora, hobotnica će ispustiti oblak mastila da bi pobegla.
-
Posle Drugog svetskog rata, bivša Jugoslavija je bila informatički naprednija od Japana.
-
Kada bi vozač automobila na stazi dužine 1600 m vozio brzinom od 193 km/h, i kada bi to vreme bilo mereno i u automobilu i od strane nekoga ko stoji pored staze, ta vremena bi bila različita. Ako bi vreme izvan automobila bilo 30 sekundi, u automobilu bi proteklo 29,99999999999952 sekunde. I što su brzine veće, veće su razlike i u merenju vremena.
Ovo je posledica jedne od zakonitosti Ajnštajnove specijalne teorije relativnosti, koja je i eksperimentalno dokazana.
Tako je nastao i poznati ''paradoks blizanaca''. Kada bi jedan blizanac putovao brzinom približnoj brzini svetlosti 5 godina, a drugi ostao na Zemlji, u trenutku kada bi se prvi blizanac vratio na Zemlju, drugi bi bio stariji oko 60 godina.
-
U vazduhu bez vetra, kišne kapi padaju brzinom od 3 do 8 metara u sekundi.
-
Sa Zemlje vidimo Sunce kakvo je bilo pre 8,5 minuta, pošto je toliko vremena potrebno svetlosti da dođe od Sunca do naše planete.
-
Naučnici smatraju da svaka grupa kitova ima svoj sopstveni jezik koji mogu da razumeju samo članovi te grupe.
-
Ovaj pink delfin je albino, snimljen u slanom jezeru Kalkasije u Luizijani, SAD. Jedan od retkih primeraka albino delfina viđenih u prirodi.
Inače, postoje i pink delfini koji nisu albino i žive u Amazonu i isključivo su slatkovodni sisari.
-
Optička varka kod ostrva Mauricijusa, na jugoistoku Afrike, gde formacija peska stvara utisak da se radi o ogromnom vodopadu ispod mora.
Zapravo, čak ni ne postoji velika razlika u dubini, nego strujanje vode razvlači svetliji pesak pa se stvara iluzija vodopada.
-
I proizvođači automobila ulaze u nautičke vode, evo jednog interesantnog koncepta firme JEEP:
http://www.youtube.com/watch?v=xxH_CarcBqg (http://www.youtube.com/watch?v=xxH_CarcBqg)
-
Matematičari tvrde da se kravata može zavezati na 177.147 načina.
-
Broker je u jednom postu pomenuo K flotu.
K flota
1962. godine se pojavljuje novi koncept plovidbe. Uvodi se sistem potiskivanja konvoja. Novu tehnologiju rečnog transporta je prvi na međunarodnoj evropskoj reci Dunav primenio JRB, a druga brodarstva su sledila. Krajem 70-tih godina u Brodogradilištu „Tito“ u Beogradu uspešnom konstrukcijom naših inžinjera brodogradnje, projektovani su gurači serije „K“ („Kragujevac“, „Kadinjača“ i „Kumanovo“), najboljoj i najjačačom flotom na Dunavu. To su bili najmoderniji i najsnažniji brodovi koji potiskuju konvoje u sastavu od 16 barži nosivosti i do 25.000 tona, na sektoru Donjeg Dunava. Kvalitet domaćih brodogradilišnih kapaciteta ogledao se i u činjenici da je čak 90% najsavremenije opreme potiskivača izgrađeno u domaćim preduzećima, a samo 10% je uvezeno. 80-tih godina JRB pušta u rad najsnažnije potiskivače na Dunavu toga doba- „Karlovac“ i „Karađorđe“, sa motorima od po 3.061KW, projektovani za rad isključivo na Donjem Dunavu.
-
Kameno jedro je prirodna stena na obali Crnog Mora, u Krsnodarskoj pokrajini u Rusiji.
Ova stena potiče još iz period Krede, koji je počeo pre 145 miliona godina i trajao do pre 65 miliona godina.
Ova neobična stena u obliku jedra, po čemu je dobila i ime, debela je 1 metar, visoka 25 a dugačka 20 metara.
Po nekim pričama, ova stena je bila i zaštita od artiljerije sa brda u Kavkaskom ratu u 19. veku, dok drugi tvrde da je pogođena sa 4 projektila sa broda, ali joj nije nanesena šteta.
Danas je "Kameno jedro" prirodni spomenik Rusije, pod zaštitom države od 24. novembra 1971. godine.
-
Jedan od najneverovatnijih paukova na svetu je Darvinov pauk, pronađen na Madagaskaru 2009. godine.
Specifičan je po tome što je pauk koji plete najveće i najčvršće mreže.
Površina mreže koju ovaj pauk plete je 900–28.000 cm2, a širina dostiže i 25 metara, preko celih reka.
Ujedno, mreža ovog pauka je i duplo čvršća od najčvršćih mreža drugih paukova. A čak je i 10 puta čvršća od kevlara, materijala od kojeg se prave pancir košulje otporne na metke.
S obzirom da njegove mreže hvataju veoma mnogo organizama, neretko se i druge ptice goste.
Ženke ovih paukova su velike, a mužjaci mali. Mužjak veći od 2 centimetra nikada nije viđen.
Ime je dobio po Čarlsu Darvinu, na tačno 150 godina od objavljivanja čuvenog dela "O poreklu vrsta" ovog naučnika, 24. novembra 2009. godine.
-
Magelanova posada:
Danas se gotovo u svim knjigama navodi kako je 265 ljudi krenulo na putovanje, a vratilo ih se samo 17. Iako je ta tvrdnja istinita ona podrazumjeva da su svi ostali tokom ovog teškog putovanja pomrli što nikako ne odgovara činjenicama. 13 članova posade je ostalo na Zelenortskim ostrvima gde su zarobljeni, 51 član je ostao na brodu Trinidad sa kojim su zarobljeni od strane Portugalaca. Ako u račun uzmemo i to da se najveći brod sa posadom pobunio i vratio kući možemo odbiti još 80 osoba. Ukupno, pod Magellanovim rukovodstvom, ova ekspedicija je imala minimalne gubitke što potvrdjuje njegove sposobnosti. Preživelo je ukupno 181 učesnika ekpedicije a život je izgubilo 84 uključujući i samog Magelana.
-
Dokvajz Vanguard je plovilo koje prenosi najteže i najveće objekte na moru, kao što su drugi brodovi, naftne platforme, podmornice i bilo šta ima masu do 110.000 tona, koliko može da ponese. Ako uporedimo sa time da je Titanik imao 52.000 tona, onda može lakše da se shvati kolika je nosivost ovog diva.
Svojom nosivošću, on je za skoro dva puta ispred svoje najbliže konkurencije.
Ovo čudo na vodi je dugačko 275 a široko 70 metara. A u odnosu na svoj položaj kada normalno plovi, može da se spusti još 20 metara u vodu, što mu omogućava da svojim centralim delom dođe ispod plovećih objekata i lakše ih podigne ili vrati u vodu.
Njegova izgradnja je korišta oko 240 miliona dolara jednu holandsku kompaniju, koja je njegov vlasnik, a operativan je od 7. oktobra 2012. godine.
Može da se kreće brzinom od 11-13 čvorova (20-24 km/h) potpuno natovaren i opslužuje ga posada od 40 ljudi.
-
Macropinna microstomu, poznatije kao Barreleje, su male morske ribe pronađene u dubokim tropskim do umerenim vodama Atlantika, Tihog i Indijskog okeana.
Ono što vam se na prvi pogled može učiniti kao oči su zapravo mirisni organi. Verovali ili ne, oči su zapravo zeleni cevasti objekti koji su okrenuti prema gore, i koji se nalaze unutar prozirne glave ove krajnje neobične ribe.
Živeći na dubinama gde gotovo da nema ni trunke sunčeve svetlosti, njihove cevaste oči su izvrstan alat za prikupljanje ono malo svetla što je ostalo, dopuštajući im da traže plen prateći blede siluete. Iako se u početku verovalo da su im oči bile u uspravnom položaju, ipak bi bilo gotovo nemoguće da zapravo jedu svoj plen bez sposobnosti da vide napred (gdje se nalaze usta).
Istraživači koji su otkrili prve žive barreleje ribe u 2004. godini, predstavili su javnosti svoj rad (2009) u kojem pokazuju da se oči mogu i rotirati unutar prozirnog štita.
Sa svojom glavom koja izgleda kao kabina borbenog aviona, krajnje neobičnim očima, i veličinom od 15 cm, Barreleje je dobila (zasluženo) i popularni naziv – ''Sablasna Riba''.
Iako je još od 1939. godine poznato da ove ribe sa prozirnom glavom postoje, živi primerak je tek nedavno snimljen.
-
''Cano Cristales'' je reka koja se nalazi u Kolumbiji. Postala je poznata zbog spektra boja koje nosi sa sobom, zbog čega je i prozvana ''najlepšom rekom na svetu'', ''reka od pet boja'', kao i ''reka koja teče u raj''.
Alge i mahovine na dnu reke su te koje stvaraju prekrasne boje. Tokom kišovitih sezona ''Cano Cristales'' postaje duboka i teče jako brzo, uskraćujući sunčevu svetlost algama. Tokom suve sezone, u reci nema dovoljno vode za život. Ali, između te dve sezone, kada su uslovi savršeni, ''Cano Cristales'' postaje nalepša reka na svetu. Hiljade nijansi žute, crvene, zelene, plave i crne stvaraju prizor koji ostavlja bez daha i najravnodušnije prolaznike.
Najepšem delu reke, koji se nalazi u pustinji, ne možete prići tako lako. Do ''rajskih'' delova reke možete stići pešice ili na konju, što pretvara posetu ovoj reci u jednu pravu malu pustolovinu.
Više o tome: http://www.nautickiforum.rs/Forum/index.php?topic=683.0 (http://www.nautickiforum.rs/Forum/index.php?topic=683.0)
-
Ailsa Craig je ostrvo između Irske i Škotske, i nalazi se oko 16 km od najbližeg naseljenog mesta u Škotskoj.
Ostrvo je bivši vulkan, koji je bio aktivan pre oko 500 miliona godina, a sada ima oblik ogromne kupole, površine 1 kvadratnog kilometra.
Na istočnoj strani ostrva se nalazi i dvorac sagrađen krajem 16. veka, a u 18. i 19. veku ovo ostrvo se koristilo kao zatvor.
U 19. i 20. veku, granit, od kojeg je sačinjeno ostrvo, korišćen je za pravljenje kamenja za popularnu igru na ledu, karling. Do 2004. godine, 60-70% kamenje za karling je napravljeno upravo od retke vrste granita sa ovog ostrva.
-
Savezna država Gudžarat, u Indiji, poseduje mrežu od 19.000 kilometara kanala Narmada. Vlada ove države je došla na ideju da prekrije delove kanala solarnim pločama kako bi stvorila dodatnu, solarnu, energiju.
U prvoj fazi projekta, kojom je prekriveno 750 metara kanala, procenjuje se da bi se, pored dodatno stvorene energije, smanjilo i godišnje isparavanje vode na tom potezu za 9 miliona litara, što je ogromna ušteda koja mnogo znači za područje koje je poznato po visokim temperaturama i sušama, pa bi navodnjavanje okolne zemlje bilo još efikasnije.
-
Sudeci po vodostaju ove godine ce biti najezda komaraca. uygjnh
Evo nacina na koji mozete da se sacuvate makar dok spavate u zatvorenoj prostoriji. A mozda je efikasno i delovanje na otvorenom prostoru. Ko zna? Treba isprobati.
-
Ovo sam letos video na moru, ali umesto šećera i kvasca (CO2), koristili su coca-colu.Stvarno "radi". Verovatno da je sa šećerom i kvascem reakcija duža.
-
Manta raže ponekad iskaču iz vode, međutim, još nije potpuno jasno zašto to rade.
Neke teorije tvrde da je to da bi izbegle i pobegle od predatora, da bi se oslobodile parazida, ili da to rade iz same zabave. Neki istraživači pomišljaju da je to možda i čin zavođenja, kojim mužjaci pokušavaju da impresioniraju ženke.
Ovo iskakanje, za koje se kaže da ostavlja zvuk kao kada opali puška, obično je visoko 60-100 cm. Međutim, zabeleženo je da su ove raže skakale iznad nivoa vode čak i do 3 metra.
-
Banane su prirodno radioaktvine, i ukoliko bi pokušali da prokrijumičarimo više oguljenih banana, na senzorima koji se koriste u lukama, a koji detektuju prokrijumičareni nuklearni materijal bi se odmah upalila crvena lampica. Međutim, doza radioaktivnosti u nekoliko banana ne može da naškodi čoveku. Tek kada bi stali u neposrednu blizinu 20 miliona oguljenih banana, našli bi se u ozbiljoj životnoj opasnosti.
-
I mora imaju svoje leptire, a to je riba Chelidonichthys spinosus ili Leptir iz mora.
Pored peraja, zbog kojih podsećaju na leptire, ove ribe imaju i šest nogu, pa tako mogu i da hodaju na dnu okeana u potrazi za hranom.
Dostižu dužinu od 40 cm, a nastanjuju Pacifik na dubinama 25 do 615 metara. Pored svih specifičnosti, imaju i bodlje na škrgama kao i otrov na perajima, koji doduše nije previše snažan da naudi čoveku.
-
Iako se sa izrazom "slomljeno srce" najčešće srećemo u ljubavnim romanima i fimovima, "sindrom slomljenog srca" postoji u medicini a naziva se još i "Takotsubo cardiomyopathy" ili "stresna kardiomiopatija".
"Okidač" za nastanak ovog sindroma su obično intenzivan stres, mnogo adrenalina, loša vest ili jači fizički i(li) emocionalni događaj. Kod većine obolelih od ovog sindroma javljaju se očaj i depresija pa je odtale i dobio popularni naziv "sindrom slomljenog srca".
Simptomi sindroma slomljenog srca obično su privremeni, ne zahtevaju posebno kardiološko lečenje, ali su briga bližnjih i pomoć psihologa i(li) psihijatra neophodni. Pokazalo se i da su antidepresivi i diuretici korisni u terapiji, pacijent se najčešće spontano oporavlja, a najbolji lek je zaborav traumatičnog događaja. Naučnici, međutim, još nisu objasnili zašto od sindroma slomljenog srca češće, i to čak devet do deset puta, oboljevaju žene.
Nazvali su ga "takocubo kardiomiopatija", po vrsti japanskog lonca u kome se kuva pod pritiskom, a na koji podseća srce onih sa ovim sindromom.
-
80% nekada plavnih područja reke Dunav nestalo je u poslednjih 200 godina, zaštitom od poplava, proizvodnjom električne energije, regulacijom plovidbe ili iskorišćenjem priobalnog zemljišta.
-
Najlepši pokretni most je u mestu Poole u Velikoj Britaniji. Njegovo podizanje je prava turistička atrakcija.
http://www.youtube.com/watch?v=SFMK9OOsACY (http://www.youtube.com/watch?v=SFMK9OOsACY)
-
Brodovi koji se koriste za pravljenje veštačkog kopna, kao onog u Dubaiju. Izvlače pesak sa dna mora i raspoređuju ga na drugu lokaciju.
-
Ovo je most koji se zove "Milenijumski", napravljen je na Baliju i to isključivo od bambusa.
Napravljen je ručno za 4 meseca od 192 štapa bambusa koja simbolizuju 192 zemlje na svetu. Skele za izgradnju mosta su takođe bile od bambusa.
Ovaj projekat je pravljen pod okriljem organizacije "Zelena škola" sa Balija, koja je osnovana 2008. godine kao međunarodni nastavni centar s ciljem da obuči studente iz celog sveta kako da prave energetski održive objekte.
-
Ovo je "Magični kružni tok" u Svindonu u Engleskoj. Konstruisan je 1972. godine i sadrži 5 mini kružnih tokova koji se nalaze oko jednog velikog, šestog, centralnog. Mnogi ga smatraju i komplikovanijim kružnim tokom na svetu.
S obzirom da se nalazi u Engleskoj, gde se vozi levom stranom puta, postaje dodatno zbunjujući za sve vozače koji dolaze iz zemalja u kojima se vozi desnom stranom.
Ovaj kružni tok je dobio mnogo "priznanja" za najnebezbednije mesto za saobraćaj, kružni tok koji najviše zbunjuje, takođe, kao mesto na kojem se dešava najviše udesa a posebno ga ne vole osiguravajuća društva.
-
U Londonu se nalazi semafor sa 75 svetala, ali ona ne regulišu saobrađaj.
Ovo je umetnička instalacija postavljena na mesto na kojem je stajalo stablo platana, koje je počelo da umire zbog zagađenja vazduha.
Umetnik, Pjer Vivant, čije je ovaj semafor delo, želeo je da svetla na njemu reflektuju dinamiku dešavanja na Londonskoj berzi, ali se ispostavilo da bi to bilo prilično skupo. Trenutno se svetla kompjuterski upravljaju, a po rečima Vivianta, predstavljaju neprekidni ritam okruženja u kojem se semafor nalazi.
Mnogi vozači su u početku bili zbunjeni novim semaforom i pokušavali da se snađu u saobraćaju prema njemu, ali kada su se navikli, postao je prilično omiljen i među vozačima, a posebno turistima.
-
Ovo je "Magični kružni tok" u Svindonu u Engleskoj. Konstruisan je 1972. godine i sadrži 5 mini kružnih tokova koji se nalaze oko jednog velikog, šestog, centralnog. Mnogi ga smatraju i komplikovanijim kružnim tokom na svetu.
S obzirom da se nalazi u Engleskoj, gde se vozi levom stranom puta, postaje dodatno zbunjujući za sve vozače koji dolaze iz zemalja u kojima se vozi desnom stranom.
Ovaj kružni tok je dobio mnogo "priznanja" za najnebezbednije mesto za saobraćaj, kružni tok koji najviše zbunjuje, takođe, kao mesto na kojem se dešava najviše udesa a posebno ga ne vole osiguravajuća društva.
Ovo uvesti na Slaviji!!! rfcdvb
-
Kako znamo koliko je 1 kg?
Zapravo, ne postoji način da se izmeri jedan kilogram. 1875. godine na Međunarodnoj konferenciji je donesena odluka koliko iznosi jedan metar i koliko jedan kilogram.
Za 1 kg je uzeta legura platina-iridijuma (90% platine, 10% iridijuma) prečnika 39 mm. Original te legure se nalazi u Severu, blizu Pariza, a svaka zemlja ima po jednu kopiju.
Original se čuva bukvalno pod staklenim zvonom i drži se u idealnim atmosferskim uslovima kako ne bi gubio masu (što se ipak događa, pošto gubiodređen broj atoma godišnje). Ako neko želi da uporedi kopiju sa originalom, tj. kolika su odstupanja, mora da donese u Pariz na analizu.
Stabilnost kilograma je od ključne važnosti, jer predstavlja osnovu mnogih drugih mernih jedinica. Merenja su, međutim, pokazala da je prototip u poslednjih oko 100 godina izgubio oko 50 mikrograma svoje težine - težina manjeg zrnca peska, što je navelo BIPM (Međunarodni biro za tegove i mere) da pokuša da razvije novu definiciju kilograma, zasnovanu na fundamentalnom fizičkom svojstvu.
Naučnici će se okupiti u Kraljevskom društvu, britanskoj akademiji nauka, kako bi predstavili svoj rad na redifiniciji kilograma u skladu sa "Plankovom konstantom", funtamentalnom konstantom kvantne fizike.
On je istakao da naučnici sprovode eksperimente radi uspostavljanja veze između mase i Plankove konstante upoređivanjem merenja električne i mehaničke snage.
Nova definicija kilograma neće moći, međutim, da se primenjuje sve dok se rezultati istraživanja, koja se sprovode u laboratorijama širom sveta, ne budu podudarali.
Npr. u SAD su za kopiju zadužene dve osobe kada se nosi na upoređivanje. Jedna koja bi nosila kopiju sa sobom, i druga čiji bi zadatak bio da je uhvati u slučaju da ispadne ovom prvom.
Na istoj konvenciji je odlučeno i koliko iznosi jedan metar, takođe je postojala legura platine-iridijuma koja je služila kao "šablon", ali je kasnije utvrđeno da metar može precizno da se utvrdi sa bilo kog dela planete na vrlo jednostavan način. A to je dužina koju svetlost pređe u vakuumu za 1/299 792 458 sekundi.
-
JMBG (Jedinstveni matični broj građana) i značenje svih 13 cifara
Jedinstveni matični broj građana (JMBG) je identifikaciji broj dat svim novorođenim građanima SFRJ (Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije) od 1976. godine.
Svi građani rođeni pre 1976. godine su dobili broj u zavisnosti od regija u kojim su tada živeli. Broj je još uvek u upotrebi u novonastalim državama.
Broj je napravljen od 13 cifara u formi „DD MM GGG RR BBB K“ (bez razmaka), gde su:
DD – dan rođenja
MM – mesec rođenja
GGG – poslednje tri cifre godine rođenja
RR – politički regija rođenja (za građane rođene pre 1976. godine politički regija gde su trenutno živeli)
* 00-09 – stranci bez državljanstva bivše SFRJ ili njenih naslednica.
o 01 - stranci u BiH
o 02 - stranci u Crnoj Gori
o 03 - stranci u Hrvatskoj
o 04 - stranci u Makedoniji
o 05 - stranci u Sloveniji
o 07 - stranci u Srbiji (bez pokrajina)
o 08 - stranci u Vojvodini
o 09 - stranci na Kosovu i Metohiji
* 10-19 – Bosna i Hercegovina
o 10 - Banja Luka
o 11 - Bihać
o 12 - Doboj
o 13 - Goražde
o 14 - Livno
o 15 - Mostar
o 16 - Prijedor
o 17 - Sarajevo
o 18 - Tuzla
o 19 - Zenica
* 20-29 – Crna Gora
o 21 - Podgorica
o 26 - Nikšić
o 29 - Pljevlja
* 30-39 – Hrvatska
o 30 - Osijek, Slavonija region
o 31 - Bjelovar, Virovitica, Koprivnica, Pakrac, Podravina region
o 32 - Varaždin, Međimurje region
o 33 - Zagreb
o 34 - Karlovac
o 35 - Gospić, Lika region
o 36 - Rijeka, Pula, Istra and Primorje region
o 37 - Sisak, Banovina region
o 38 - Split, Zadar, Dubrovnik, Dalmacija region
o 39 - ostalo
* 41-49 – Makedonija
o 41 - Bitola
o 42 - Kumanovo
o 43 - Ohrid
o 44 - Prilep
o 45 - Skopje
o 46 - Strumica
o 47 - Tetovo
o 48 - Veles
o 49 - Štip
* 50-59 – Slovenija (samo 50 je korišteno)
* 60-69 – (nije korišćeno iz neobjašnjenih razloga)
* 70-79 – Centralna Srbija
o 71 - Beograd region
o 72 - Šumadija
o 73 - Niš region
o 74 - Južna Morava
o 75 – Zaječar
o 76 – Podunavlje
o 77 - Podrinje i Kolubara
o 78 - Kraljevo region
o 79 - Užice region
* 80-89 – Autonomna Pokrajina Vojvodina
o 80 - Novi Sad region
o 81 - Sombor region
o 82 - Subotica region
o 85 - Zrenjanin region
o 86 - Pančevo region
o 87 - Kikinda region
o 88 - Ruma region
o 89 - Sremska Mitrovica region
* 90-99 – Autonomna Pokrajina Kosovo i Metohija
o 91 - Priština region
o 92 - Kosovska Mitrovica region
o 93 - Peć region
o 94 - Đakovica region
o 95 - Prizren region
o 96 - Kosovsko Pomoravski okrug
BBB – jedinstveni broj
000-499 – muški
500-999 – ženski
K - kontrolna cifra
Kontrolna cifra se izračunava formulom gde DDMMGGGRRBBBK = ABVGDĐEŽZIJKL
L = 11 - (( 7*(A+E) + 6*(B+Ž) + 5*(V+Z) + 4*(G+I) + 3*(D+J) + 2*(Đ+K) ) % 11)
% je MOD ili ostatak deljenja a ne / ili znak za deljenje
ako je kontrolna cifra između 1 i 9, ostaje ista (L = K)
ako je kontrolna cifra veća od 9, postaje nula (L = 0)
Na primer, prvo muško dete rođeno 1. januara 2100. godine u Beogradu će imaće JMBG 0101100710006
-
Prvu listu osnovnih elemenata objavio je Antoan Lavoazje 1789. godine. On je naveo 33 "supstance za koje nisu otkriveni načini razdvajanja".
Njegovo istraživanje bilo je začuđujuće dobro: na listi je bilo 26 pravih elemenata, 5 oksida neotkrivenih metala, a samo se "svetlost" i "toplota" smatraju neobičnim ubrajanjem.
Međutim, odnos među različitim elementima značajniji je od proste liste. Mustra koja se ponavlja, javlja se kad se elementi poređaju po njihovom prirodnom redosledu, a to odslikava osnovne zakone prirode.
Takva periodičnost izašla je na videlo postepeno tokom devetnaestog veka, ali Periodni sistem elemenata koji danas poznajemo pripisuje se Dmitriju Mendeljejevu koji ga je izneo Ruskom društvu za hemiju 6. marta 1869. godine.
-
Obala kostura, ili kako su je Portugalci nazivali "obala pakla" nalazi se na jugu Afrike između pustinje Namib i Atlantskog okeana. Bušmani iz Namibije zovu ovu regiju "zemljište koje je Bog napravio u ljutnji". Na ovoj obali razbacane su slomljene ''kosti'' brodova, a vetar, struje i grebeni prete svim brodovima koji se previše približe.
Potonuli i oštećeni brodovi rasuti su na čak pet stotina kilometara dugačkoj obali, jednoj od najopasnijih i najsamotnijih na svetu. Suncem spržena obala deluje pakleno, nemilosrdno, a u svojoj samoći – izvanredno lepo. Još davne 1859. švedski istraživač i prirodnjak Čarls Džon Anderson posetio je Obalu kostura te ga je obuzela strepnja, gotovo strah. Rekao je: "Bolje bi bilo umreti nego biti prognan u ovakvu zemlju".
Posmatrana iz vazduha, Obala kostura izbrazdana je milionima zlatnih dina koje se šire na severoistok, od Atlantika do šljunčanih ravnica u unutrašnjosti. Između dina se nalaze poslednji ostaci tla prekriveni peskom koji se tokom godine moge pomaknuti i za 15 metara. Brodovima koji se približe ovoj obali suđeno je da propadnu. Opasne struje, snažni vetrovi, magla koja se iznenada podigne, kao i grebeni koji katkad sežu duboko u more duž čitave Obale kostura uzrokovali su propast brojnih brodova.
S mora duvaju južni vetrovi. Lovci iz plemena San nazvali su namibske vetrove "Soo-oop-wa" opisujući njihov zvuk. Kada duva takav vetar, strana dine koja je izložena vetru urušava se, zbog čega dolazi do tako snažnog trenja između zrnaca kvarca koja se obrušavaju da dina "grmi", dok se noću vetar smiruje i pustinja hladi te priroda šalje ovoj zemlji maglu koja se širi prema unutrašnjosti.
Postoje i priče o ljudima koji su se nakon brodoloma uspeli dovući do obale, srećni što su živi, a onda su postali žrtve spore smrti uzrokovane peskom. Godine 1943. nađeno je 12 ljudskih kostura, uključujući i jedno dete, bez glava. U njihovoj neposrednoj blizini pronađena je poruka: "Nastavljam prema reci 60 milja severno odavde, a ako iko ovo nađe i krene za mnom, Bog će mu pomoći". Najveći šok je bio taj da je poruka napisana još 1860., a do danas nije otkriven uzrok tragedije, identitet žrtava, kao ni razlog zašto svih 12 njih nije imalo glave.
Obala kostura nazvana je tako kad se švajcarski pilot Karl Nojer srušio negde na obali 1933. godine dok je leteo iz Kejp Tauna prema Londonu. Novinar je napisao da bi njegove kosti jednog dana mogle biti nađene na Obali kostura. Nojer ostaci nikad nisu pronađeni, ali se ime obale zadržalo...
-
Ovi čudni artefakti su otkriveni 1936. godine tokom arheoloških iskopavanja u selu Kujut Raboua koje se nalazi oko 20 km jugoistočno od centra grada modernog Bagdada.
U Decembru 1939. godine, ubrzo nakon početka Drugog svetskog rata nemački arheolog po imenu Vilhelm Konig ih je pronašao u podrumu Narodnog muzeja Iraka. Odmah je prepoznao njihovu sličnost sa galvanskim baterijama i objavio rad u kojem je tvrdio da se ovi stari električni uređaji mogu koristiti za galvansko pozlaćivanje srebra.
Rekonstrukcija ovog uređaja je pokazala da bi mogli generirsati električnu struju u rasponu od 0,4 do 1,9 volta. Naravno, neki naučnici osporavaju ove tvrdnje, jer tvrde da su rekonstrukcije netačne.
Niko ne zna sa sigurnošću za šta su se ovi uređaji koristili, mada većina dokaza upućuje na to da su korišteni za galvanizaciju ukrasnih predmeta. Neki opet tvrde da su korišteni u medicinske svrhe, ali jedno je sigurno – Bagdadska baterija je i dalje misteriozni objekat.
Iako još nije utvrđeno da je artefakt zaista bio baterija, ukoliko bi se to utvrdilo – postao bi najstarija na svetu, otkrivena za više od jednog milenijuma ranije od one poznate koju je otkrio Alesandro Volta.
Niko još nije sa sigurnošću utvrdio odakle potiče i kako se izgubila ova tehnologija, ali trenutno popularno mišljenje je da potiču iz perioda Sasanidskog carstva.
-
U stvarnosti, kamile ne čuvaju vodu u svojoj grbi, već masnoće. Manoće su mnogo korisnije od vode u pustinji, jer daju kamilama energiju koja im je potrebna da bi se njihov metabolizam održao.
Ako se pitate da li kamile trebaju vodu i kako ne dehidriraju – naravno da trebaju i naravno da mogu dehidrirati. Ali uzmite u obzir činjenicu da telo kamile funkcioniše drugačije od tela čoveka. One se mogu same ohladiti i ostati hladne mnogo duže od ljudi. Takođe imaju i posebne ćelije koje ne dozvoljavaju da im padne krvni pritisak kada padne zapremina tela. Sve to doprinosi činjenici da mogu prevaliti jako dug put bez dehidracije.
Jedan od izvora ovog mita da kamile u grbama čuvaju vodu dolazi iz drevnog Rima, gde je filozof/prirodnjak Plinije zaključio da kamile imaju dva stomaka, jedan za hranu i drugi za vodu. Neupućena javnost, videvši da kamila ima dve grbe, zaključila je da je u njima smešten stomak.
Drugi izvor je taj, da pustinjski nomadi – u vremenima očaja, raspore kamilu i piju vodu iz nje. Ovo se zapravo i dešava, popiju vodu koja se pomešala sa hranom koju kamila još nije probavila. Važno je zapamtiti da piju vodu iz stomaka, a ne grbe.
-
Do 19. veka anestezija nije primenjivana u medicini u današnjem obliku, pa su ljudi tokom operacije osećali jak bol. U operacionim salama je postojala osoba zadužena da umiri bolesnika, za vreme izvođenja medicinskih procedura. Da bi smanjio fizičke patnje tokom medicinskih intervencija, čovek je od svog postanka istraživao načine da ublaži bol i smanji patnje bolesnicima.
Tako su još 3000 godina pre nove ere u Mesopotamiji ''anestezirali'' pacijente pritiskivanjem karotidnih arterija kako bi oni izgubili svest. Egipćani su primenjivali prvi sneg kako bi rashlađivanjem (hipotermijom) tela izazivali analgeziju. Istočno-kineska kultura razvija akupunkturu kao poseban oblik anelgezije. Šok i sepsa veoma često je usmrćivalo većinu onih koji su preživeli traumu hiruškog noža.
Posebno je bilo bolno kada su ljude operisali Grci i Rimljani. Grci su samo ponekad operisali ljude, kada je to bilo neizbežno, tako da su najčešće pri porođaju umirala nekadašnje trudnice i ljudi koji su bili teže bolesni. Često su primenjivali i grube okrutne fizičke mere (gušenje, onesvešćivanje udarcem itd) koje koje su izazivale dubok san, ili smrt bolesnika. Pacijentima su vezivane ruke i noge za operacioni sto, kada su obavljane amputacija ili drugi teški operativni zahvati.
U starim, grčkim i rimskim medicinskim tekstovima Hipokrata, Teofrasta, Aula Kornelija Celzusa, Pedaniusa Dioskoridesa, Plinija Starijeg, pominje se upotreba prvih sredstva za ''anelgeziju-anesteziju'' kod bolesnika sa povredama kao što su marihuana, hašiš, opijum, alkohol. Razni lekovi u kombinaciji sa alkaloidima bili su glavni oslonac anestezije sve do 20. veka. U Americi je kokain korišćen kao važan anestetik tokom operacija trepanacije (otvaranja) lobanje.
U srednjem veku ''opijali'' su bolesnike potapanjem sunđera u mandragoru ili opijum, i njegovim podnošenjem bolesniku pod nos.
-
Topla voda se brže zaledi od hladne! Taj efekat se zove Mpemba efekat, po studentu iz Tanzanije koji je tu pojavu istraživao pre oko 50 godina, nakon što je primetio da se sastojci sledoleda koji su topli brže zamrzavaju.
-
Foke mogu da spavaju pod vodom i da izranjaju na površinu da bi udahnule vazduh, a da se ne probude.
-
Svalbard je grupa ostrva koja se nalazi u severnom delu Atlantskog okeana, ali i regija koja zvanično pripada Norveškoj. Nalazi se na oko pola puta između norveškog kopna i Severnog pola, i uprkos tome što je tako blizu hladnog severa, zahvaljujući Golfskoj struji na Svalbardu ipak vlada relativno topla klima.
Smatra se jednim od najlepših krajolika na Zemlji. Oko 60% Svalbarda prekrivaju veličanstveni glečeri, na kojima se nalaze spektakularni glečerski vodopadi – neki od najlepših ove vrste na svetu.
Iako je većina regije prekrivena stenama i snegom, tokom kratkog leta ovde se mogu pronaći i neke retke vrste cveća.
Pored toga što je dom spektakularnih glečerskih vodopada, Svalbard je također dom i za 7 Nacionalnih parkova i 23 Prirodna rezervata. Ovde živi veliki broj ptica, polarni medvedi, jeleni, polarne lisice… U blizini obale se često može videti i nekoliko vrsta kitova.
-
"Meduza sa lavljom grivom" (Cyanea capillata) je najveća meduza na svetu i jedno od najstarijih živih bića na planeti. U arktičkim vodama je već 650 miliona godina, što je čini starijom vrstom čak i od dinosaurusa.
Najveći primerak ove meduze je pronađen 1870. godine koji je bio dugačak 37 metara. Jedan meduza je pronađena nasukana na obali Škotske, koja je imala pipke dužine 55 metara, ali se pretpostavlja da su oni tada bili maksimalno rastegnuti jer mogu da se rastegnu i do nekoliko puta od svoje uobičajene dužine.
-
Vec smo pisali o Mendeljejevom periodnom sistemu. A sada ...... Hemijski elementi i nacije koje su ih otkrile.
-
Dva puta godišnje izmedju februara i marta, na ušcu reke Amazon u Brazilu, dogadja se sudar voda Atlantskog okeana i reke Amazon usled plime i oseke i stvara se najduži talas na svetu visine 4 metra koji traje i preko pola sata.
Lokalno stanovništvo taj talas naziva Pororoca - što u prevodu znači - ogromna zaglušujuća buka, a buka od talasa se čuje i 30 minuta pre nailaska samog talasa. Talas ima snagu da može da razori kuće, drveće kao i da uništi stoku i druge životinje, ali je omiljen medju surferima, pa se od 1999. u São Domingos do Capim-u održava šampionat u surfingu, kada se takmičari nadju na talasu i surfuju neprekidno oko 12.5 kilometara tj. čitavih 37 minuta.
-
Heart River (Reka Srca) je pritoka reke Misuri u Severnoj Dakoti u Sjedinjenim Američkim Državama. Reka je dugačka otprilike 290 kilometara, ali ono po čemu je karakteristična i po čemu je dobila svoj naziv je to što u jednom delu svog toka račvanjem pravi oblik srca kad se posmatra iz vazduha.
-
Bonsai (u doslovnom prevodu znači 'stabaoce u posudi'), iako ga mnogi povezuju za Japan, ova vrsta uzgajanja drveća poreklom je iz Kine odakle je prenesen u Japan gde je dalje razvijen i gde je dobio današnju formu.
U Kini je, u doba Han dinastije (oko 200. godine pre nove ere) stvoren koncept - kreiranje minijaturnih prirodnih pejzaža u posudama, zvanih Penjing. Jedna od mnogih legendi govori kako je debeli car smatrao putovanje zamornim, pa je naredio da se minijaturna kopija njegovog carstva sagradi u dvorištu palate, kako bi sa prozora spavaće sobe, mogao da vidi ceo svoj posed. Želeći da sačuva njegovu jedinstvenost car je naredio da se kao izdajnik pogubi svako ko pokuša da napravi nešto slično. Bila ona priča istinita ili ne, jedno je sigurno: posedovanje minijaturnih pejzaža bilo je statusni simbol.
Najstariji pisani dokument o bonsaima pronađen je u grobnici princa Žang Huaija, koji je umro 706. godine za vrijeme Tang dinastije. Dve zidne slike u grobnici prikazuju sluge kako nose minijaturni pejzaž sa kamenjem i biljkama u posudi.
Kroz 11. i 12. vek Kina je izvršila znatan kulturni uticaj na okolne zemlje, posebno Japan, preko umetnosti i filozofije. Za prenošenje bonsaija u Japan i širenje među japanskom aristokratijom i samurajima, najzaslužniji su Zen sveštenici. Za njih je bonsai bio religiozni objekat „zelene stepenice koje vode na Nebo“, odnosno spona između ljudi i boga.
Tek u Muromači eri u 14. veku bonsai se popularizuje i zajedno sa origamijem, ikebanom, suisekima i čajnom ceremonijom (Čado), postaje deo Japanske kulture. U 18. veku bonsai je na svom vrhuncu i veoma je cenjen. Pojedine tehnike su se ritualizovale, a smeštaj grana i debla određen je strogim pravilima.
Iz Japana bonsai se proširio na zapad krajem 19. veka. Bonsai danas nije samo privilegija više klase, već se pretvorio u poznatu i priznatu hortikulturnu umetnost širom sveta.
-
Srpski naučnik, Milutin Milanković, napravio je naprecizniji kalendar do sada.
Julijanski kalendar svakih 128 godina kasni jedan dan, Gregorijanski ima kašnjenje od jednog dana na svakih 3.330 godina, dok Milankovićev kasni jedan dan tek na svakih 43.200 godina.
Prema ovom kalendaru, prestupne godine moraju da budu deljive sa 4, bez ostatka, dok godine kojima se završava vek mogu da budu prestupne samo ako broj njihovih vekova podeljen sa 9 daje ostatak 2 ili 6. Na taj način, prestupne bi bile 2000, 2400, 2900, 3300, 3800. Dok bi 2100, 2200, 2300, 2500, 2600, 2700, 2800, 3000, 3100, 3200, 3400, 3500, 3600, 3700, itd. bile proste godine. Na taj način, Milankovićeva godina ima 365,24222 dana što je veoma blizu tropskoj godini od 365,24219 dana.
-
Kompanija Fujitsu je proizvela prvi komercijalni računar u Japanu, još davne 1958. godine. Najzanimljivije od svega je što je ovaj računar u dalje u funkciji, i trenutno je najstariji operativni računar na svetu.
FACOM 128B se trenutno nalazai u muzeju ove kompanije, a cilj je da ga održe funkcionalnim bar do 2018. godine, kada bi trebalo da napuni 60 godina.
FACOM 128B zauzima jednu celu prostoriju od 80 kvadratnih metara a ima snagu manju od današnjih digitrona.
-
Japanci veruju da karakter neke osobe ima veze sa krvnom grupom, da ima velikog uticaja na život, rad i emotivno stanje ljudi. Slično kao što je slučaj sa horoskopom u zapadnom svetu.
Iako naučnici opovrgavaju ovakva verovanja, ona su i dalje popularna u Japanu.
"Pripadnost" nekoj krvnoj grupi u Japanu se koristi čak i u svetu politike, kada se kroz ukazivanje na negativne osobine protivnikove krvne grupe, govori o njegovom lošem karakteru.
Austrijski naučnik Karl Landštajner je 1901. godine ustanovio postojanje različitih krvnih grupa, što je omogućilo, između ostalog, bezbednu transfuziju krvi.
-
Dolina Smrti, u Kaliforniji (SAD), je najniža tačka na zapadnoj hemisferi, 86 metara ispod nivoa mora. Zanimljivo je da se samo 130 kilometara dalje nalazi i Maunt Vitni, vrh visok 4.421 metar, koji je jedan od najviših u SAD.
Ova dolina zrači ekstremne količine toplote, tako da su temperature među najvišima na svetu. Najviša zabeležena temperatura u SAD, i druga najviša na svetu, bila je 56.7°C, u blizini doline 10. jula 1913.
Prosečna temperatura u julu je 47°C, a temperature iznad 49-50°C nisu retke.
Dolini su dali ime emigranti 1849. godine za vreme kalifornijske "zlatne groznice" koji su morali da prelaze dolinu na putu do zlatonosnih polja. U vreme 1850-tih, u dolini je iskopavano zlato i srebro.
Dolina Smrti je dom plemena Timbiša, koji su naseljavali dolinu bar u poslednjih 1.000 godina. Neke porodice još žive u dolini u indijanskom selu. Ime doline, tümpisa, znači "kamena boja" jer se u dolini vadi crvena oker boja.
-
Da je vatra dobar sluga ali zao gospodar, svedoče požari koji s vremena na vreme uništavaju i prirodu i imovinu. Međutim to su na neki način sitnice u odnosu na velike požare koji su gutali gradove, i odnosili stotine života. Pogađajte, u većini slučajeva za požare su krivi ljudi.
Požar u Londonu 1666.:
Kada se govori o velikim požarima, Britancima je prva asocijacija veliki požar u Londonu 1666. Započeo je u jednoj pekari, i proširio se na veći deo grada, jer su londonske kuće tada bile napravljene uglavnom od drveta, a zahvatio je skladište sa uljem i plinom što je dodatno pogoršalo situaciju. Mnogi stanovnici su pobegli,a pola grada je izgorelo. Požar se rasplamsao posle ponoći kada je London uveliko spavao, i dok su se ljudi probudili, vatra je već uveliko plamtila. Pored kuća izgoreo je i veliki broj crkava. Ipak, požar ima jednu dobru stranu – u to vreme Londonom je harala kuga, pa su u požaru izgoreli pacovi koji su prenosili ovu bolest, tako da se posle katastrofe broj obolelih znatno smanjio. Nakin požara i London se promenio iz korena, izgrađene su nove katedrale a ljudi su prestali da grade kuće od drveta.
Veliki požar u Čikagu:
Dvesta godina kasnije goreo je i Čikago, iz sličnih razloga – drvene kuće, zbijene jedna uz drugu, i lagani vetrić koji je širio vatru pomogli su da izgori pola grada. 8. oktobra 1871. izbio je požar koji je odneo stotine života i hiljade kuća. Grad je imao vatrogasnu stanicu ali sa jako malo ljudstva, koje nije uspelo da ugasi požar na vreme. Kao i u Londonu, požar je izbio u nedelju, i jednoj šupi. Gašenju vatre pomogla je kišica, koja je počela da pada posle dva dana. Iako pogođen velikom katastrofom, grad je ponovo izgrađen i nakon toga doživeo veliki procvat.
Požar u Nacionalnom parku Jeloustoun:
1988. izbio je požar u Nacionalnom parku Jeloustoun, koji je odneo skoro trećinu ukupne površine ovog parka. S obzirom da je to bilo u skorijoj istoriji, kada je Amerika već imala sređene vatrogasne brigade, preko devet hiljada vatrogasaca je gasilo vatru, a za gašenje požara je potrošeno 120 miliona dolara. Smatra se da je ovo bio najveći požar u istoriji.
Veliki požar u Nigeriji:
Katastrofalna eksplozija u Lagosu u Nigeriji izazvala je požar, kada je eksplodijala fabrika oružja. Eksplozija se dogodila 27. januara 2002. godine, i bila je toliko jaka da su prozori na udaljenosti od petnaest kilometara popucali.
Požar na Svetoj gori:
Sveta gora je gorela više puta a u jednom velikom požaru oštećen je i manastir Hilandar. Vatra je i kasnije pretila Hilandaru, ali srpska svetinja je uvek spašavana. Veliki broj požara je bio izazvan ratom i bombardovanjima, uključujući Hirošimu i Nagasaki.
Srbija:
Što se tiče Srbije jedan od najvećih požara izbio je u Nišu 1521. U pomoć je pritekao zapovednik turske vojske Ahmed-paša, koji je spasio grad. 2012. je zabeležen najveći broj požara u našoj zemlji odkada postoji organizovani oblik gašenja požara.
-
Zar se jos 1666 skladistio plin u neke posude dcfvb
-
Ponekad je greska u prevodu jer Englezi benzin zovu GAS a prevodioci rec gas prevode kao plin.
A mozda i gresim..... ko zna.
-
Ekstremna koncentracija soli učinila je da afričko jezero Retba dobije boju koja podseća na milkšejk od jagode.
Na prvi pogled, sa obale ili iz čamca, jezero Retba u Senegalu, državi na zapadu Afrike, izgleda kao da se tu odigrala neka strašna bitka.
Zasluge za ovaj neverovatan prirodni fenomen ima visok nivo soli (na nekim delovima čak 40%) koji pogoduje razvoju organizma Dunaliella salina, koji prosto obožava ovakve uslove. Ovaj organizam proizvodi crveni pigment koji apsorbuje i koristi sunčevu energiju.
Baš kao i u Mrtvom moru, plivanje u ovom jezeru nije neophodno – čovek treba samo da uđe i legne, a za plutanje po površini će se pobrinuti velika gustina vode.
Lokalni skupljači soli, koji svakoga dana čamcima krstare jezerom dubokim tri metra, prvo se namažu puterom da bi zaštitili kožu.
-
Armillaria solidipes je najstarija gljiva na svetu, a poznata je i kao medna gljiva. I ne samo da je najstariji živi organizam na svetu (oko 2.400 godina), nego je i najveći.
Ova ogromna gljiva u Oregonu u SAD, pod zemljom zauzima površinu od oko 9 kvadratnih kilometara, a i dalje raste. Smatra se da može da živi bar još 2.400 godina, a možda i duplo duže.
Bile su potrebne godine kako bi se ustanovilo da se na celom tom području, pod zemljom, nalazi isti organizam koji na površini može da se vidi u obliku grozda gljiva zlatnožute boje. Na jesen se pojavljuju gljive na šumskom tlu, ali to je tek vrh ledenog brega. Gljiva napada korenje svih vrsta drveća. Kada drvoseče seku zaražena stabla, oni pronalaze dugačka bela vlakna - mycelia - koja iz stabala isisavaju vodu i ugljene hidrate koji su nužni i za rast gljive. To sve dovodi do propadanja drveta. Može se reći da se ova gljiva hrani celom šumom.
Ubijajući stabla, ona otvara "pukotine" u šumi i omogućava da se u njih probiju nove vrste rastinja.
Medna gljiva obavlja preradu i kad stablo istrune snabdeva mlado drveće nužnim sastojcima. Osim toga, osigurava hranu i staništa za nove životinje. Npr., na stabla koja umiru a još nisu pala u procesu truljenja, sele se detlići.
Ipak, pored svega toga, na ovom području se danas sade vrste stabala koja nisu toliko osetljiva na "napade" gljive.
-
Buve (Bouvet) ostrvo se smatra najudaljenijim ostrvom na svetu. Nalazi se u južnom delu Atlantskog okeana. Najbliže kopno je "Zemlja kraljice Mod" na Antarktiku, udaljeno je 2260 km. Površina ovog ostrva je 58 km².Najviši vrh je Ovaltopen (Ovaltoppen) sa 780 m.
Ostrvo je 1. januara 1739. otkrio francuz Žan Buve (Jean-Baptiste Charles de Lozier-Bouvet), koje je po njemu i dobilo ime.
Ostrvo Buve i njegove teritorijalne vode su proglašeni prirodnim rezervatom 1971. godine.
Danas ostvo pripada Norveškoj koja je 1977. godine tu postavila automatsku meterološku stanicu.
-
Bajkalska foka ili nerpa je vrsta foke koja živi samo u Bajkalskom jezeru. Jedna je od najmanjih vrsta foka. Odrasle nerpe narastu do 1,3 m, a masa im je između 60 i 70 kg. Sivu boju upotpunjuje žuto krzno na trbuhu. Imaju oblik tela koji podseća na čunjeve za kuglanje, a noge su im preobražene u peraje. Poznati su kao brzi plivači, koji odlično rone, a ispod vode mogu da ostanu do 60 minuta.
Kada Bajkalsko jezero zamrzne, nepre prave otvore za disanje na ledu i sve vreme ih održavaju tako. U Bajkalskom jezeru ih živi 55 do 65 hiljada, a najveća misterija u vezi sa njima je kako su doslepe tu, pošto su njihovi najbliži srodnici, arktičke foke, udaljene više od 3000 kilometara.
Nepre su samo jedne od brojnih životinja koje su žrtve krivolova, pošto se od njihovog krzna prave šubare i čizme koje su veoma vredne na tržištu.
-
Posebno dizajnirani roboti „angažovani“ su za čišćenje čuvenog mosta preko Sidnejske luke. Operacija odstranjivanja rđe i stare farbe sa australijskog simbola opisana kao jedan od najznačajnijih programa održavanja na svetu.
Roboti Sendi i Rouzi zaduženi su da sastružu svu prljavštinu sa mosta pre nego što ponovo bude ofarban. Mašine ubrizgavaju vazduh pod velikim pritiskom, odstranjujući rđu i staru farbu sa australijskog simbola.
Čišćenje mosta smatra se veoma opasnim poduhvatom za ljude, jer radnike primorava da satima provode u neudobnim pozama, a izloženi opasnostima trovanja azbestom i starom farbom.
Roboti, delo naučnika Tehnološkog univerziteta u Sidneju, najpre skeniraju površine za čišćenje, praveći trodimenzionalne mape i proračune koliko je snage potrebno da se sa pojedinih delova mosta skine farba.
Jedna od glavnih znamenitosti grada, Sidnejski lučki most, poznat i kao „Vešalica za kaput“ (Coathanger) zbog karakterističnog lučnog izgleda, otvoren je u martu 1932. godine, a do 1967. je bio najviša građevina u Sidneju.
-
Najveća zgrada na svetu napravljena potpuno od drveta je ruska pravoslavna crkva na ostrvu Kiži. Crkva je visoka 37.5 metara, te je napravljena u 18. veku bez ijednog zakucanog eksera, a jedini metal na njoj je zvono u kuli.
Crkva je nedavno renovirana, ali se nije koristilo ništa osim drveta, kako bi i dalje ostala unikatna građevina. Na crkvi se nalaze čak 22 kupole, zvonik koji je napravio Sisoj Osipov, kao i 102 ikone, koje potiču iz 17. i 18. veka.
Pre nego što je ova crkva detaljno ispitana, za najvišu drvenu zgradu smatrao se avionski simulator u Albarkurkiju, koji je veličine 180 metara, ali se u njegovoj konstrukciji nalaze metalne ploče koje pridržavaju konstrukciju.
Ovu crkvu nazivaju i Kiži Pogost, po ostrvu na kome se nalazi na jezeru Onjega, te ju je UNESCO upisao među zaštićenu svetsku baštinu 1990. godine.
-
Komunikacija sa konobarima u restoranima.
-
Budite ekološki osviješćeni i umjesto raznih hemijskih sredstava, za borbu protiv napornih komaraca – koristite stari talog kafe! Osim što se koristi kod kompostiranja, za đubrenje biljaka i za piling kože, stari sasušeni talog kafe ili pak mljevena kafa je super-djelotvorno sredstvo za komarce, tvrdi američka Agencija za zaštitu okoliša (EPA). Komarce, kao i druge insekte, totalno odbija miris stvoren od taloga kafe koji gori! Evo kako to i postići.
Instrukcije
1. Skupljajte talog kafe i stavite ga na aluminijsku foliju na tanjir. Ostavite na hladnom i suhom mjestu, dok ne postane potpuno suh.
2. Stavite tu foliju sa suhim talogom kafe na tanjiru na ravnu površinu, kao što je sto, na otvorenom. Uvjerite se da životinje ili djeca nemaju pristup tom području.
3. Palite talog (ili mljevenu kafu) dugom šibicom ili dugim upaljačem (kako se ne bi opekli), sve dok se ne uhvati i počne dimiti.
4. Talog će lagano goretii, a dim koji se stvara tjeraće komarce.
Ovaj jednostavan trik odlično funkcioniše.
A evo i super savjeta jednog našeg čitatelja: Stavite svježi list lovora umjesto tablete u električni aparat protiv komaraca. Vredi probati!
Osim komaraca, kafu možete iskoristiti i u borbi s mravima.
Posipajte mljevenu kafu na mjesta gde imate problema s mravima i problem je riješen.
Napomena: Talog je bolji ali možete koristiti i običnu mljevenu kafu.
-
Evo kako izgleda vojna vezba mornarica iz 22 zemlje (i Kina je prisutna) na Pacifiku - RIMPAC 2014
http://www.youtube.com/watch?v=xOKN-rwq1ZI (http://www.youtube.com/watch?v=xOKN-rwq1ZI)
-
Danas ima različitih olovaka, za sve vrste papira i druge materijale, i iako su im hemijske olovke, flomasteri i druge "pisaljke" velika konkurencija, drvene olovke i dalje odolevaju vremenu i masovno se koriste.
Prve drvene olovke nastale su pre otprilike šest vekova, kada je u jednom rudniku u engleskom mestu Kamberlendu pronađen grafit. On je oblagan i lepljen drvenom korom i tako su stvorene prve grafitne olovke. Iako korisne za pisanje, ove drvene olovke nisu bile jednostavne za korišćenje. Bile su dosta velike i nezgrapne, grube po izgledu i teške za uredan rukopis.
Moderniji izgled sličan današnjem grafitne olovke su dobile pre otprilike dva veka. U Nirnbergu u Nemačkoj je 1760. godine počela proizvodnja grafitnih olovaka. Njih je pravila porodica Faber, a kao materijal korišćen je grafit u prahu. Ove olovke nisu bile baš najboljeg kvaliteta, jer se grafit dosta mrvio i na papiru ostavljao prljavi trag.
Vremenom, tehnologija obrade grafita je sve više napredovala pa tako danas imam različite grafitne olovke i za crtanje i za pisanje.
-
Pretpostavlja se da je ovo najstariji globus na kojem je se ucrtan Novi svet, tj. američki kontinent.
Smatra se da potiče iz 16. veka i da je najverovatnije napravljen u Firenci, i to od dve polovine nojevih jaja.
U njega su ugravirani tada novi i neodređeni detalji dve Amerike, koje su zabeležili evropski istraživači Kristifor Kolumbo i Amerigo Vespuči.
Kartografsko udruženje Vašingtona, koje je objavilo detalje studije, saopštilo je da su ugravirani talasi, čudovišta i jedan brodolomac, kao i rečenica "Hic svnt dracones", odnosno, "Ovde su zmajevi".
Od 71 naziva mesta, samo je sedam na zapadnoj hemisferi. Severna Amerika, predstavljena kao grupa razbacanih ostrva, nema nikakvih oznaka, dok su u Južnoj Americi upisana tri imena: "Mundus Novus" (Novi svet), "Terra de Brazil" i "Terra Sanctae Crucis" (Zemlja Svetog krsta).
-
Idiomi su ustaljeni izrazi ili frazeologizmi kojima se služimo kako bi što slikovitije objasnili nešto. Kako biste u svakodnevnom govoru ove naročite izraze koristili onako kako treba, nije zgoreg da znate kako su neki, od ukupno 15.000 njih, nastali.
Izdvajamo objašnjenja onih s kojima se, prema slobodnoj proceni, najčešće susrećemo.
- Lupa kao Maksim po diviziji:
Fraza se koristi kada hoćemo da kažemo da neko priča svašta, a ne kaže zapravo ništa, jednom rečju lupa gluposti. Iako na prvi pogled deluje kao da je reč o nekom čoveku, istina je da je ''maksim'' zapravo mitraljez nazvan po njegovom konstruktoru Hajramu Stivensu Maksimu. Korišćen je u Prvom svetskom ratu, a ispaljivao je 200 metaka u minuti.
-Pijan k’o majka:
Fraza se koristi za one, koji su se baš dobro ''nacvrcali''. Postoje dva objašnjenja njenog porekla. Prema prvom, lekari su u stara vremena kao anesteziološko sredstvo za olakšavanje muka porodiljama koristili rakiju, te su često pred sam porođaj majke bile više nego ošamućene.
Prema drugom, pojam ''majka'' u ovoj frazi upotrebljen je u značenju zemlje. Razume se, zemlja mora da bude ''pijana'' (čitaj: natopljena vodom) da bi donela plodove. Potvrdu ovog objašnjenja nalazimo često u širem obliku ove fraze, koja glasi: ''Pijan kao majka zemlja''.
-(Gas) do daske:
Fraza se koristi kada hoćemo da kažemo da nešto radimo kako treba, do samog kraja. Objašnjenje je jednostavno. Pod ispod papučice za gas često se naziva daskom. Odavde se idiom ''do daske'' proširio i na ostale primere, označavajući ''do kraja''.
-Plakati kao godina:
Idiom se koristi kada hoćemo da kažemo da se neko baš naplakao.
Objašnjenje: Reč godina je nekada označavala oluju, kišu. Dokaz ovog tumačenja može se naći u rečnicima Matice srpske i SANU. Kada se zamene termini, složićete se, više je nego jasno značenje ove fraze.
-Slepi putnik:
Ovim idiomom se služimo kada hoćemo da kažemo da se neko prošvercovao. Objašnjenje je, međutim, dvojako. Prema prvom, poteklo je od toga što su nekada slepe osobe prevožene besplatno.
Prema drugom, putnici bez karte su nakon izlaska na svetlost dana posle skrivanja po budžacima bivali zaslepljeni svetlošću… No, lingvista Milan Šipka tvrdi da nijedno od ovih objašnjenja nije uverljivo i da se zapravo radi o jednostavnom prevodu nemačkog ''blinder Passagier''. Pridev ''blind'' znači ''slep'', ali je nekada označavao i ''prikriven''.
-Španska sela:
Idiomom se služimo kada hoćemo da kažemo da je nekome nešto nerazumljivo, nepoznato ili strano. Postavljja se pitanje zašto ne kažemo ''portugalska'', ''nemačka'' ili ''rumunska'' sela?
Objašnjenje daje lingvista Milan Šipka. Prema njegovom zapažanju, reč je o doslovnom prevodu nemačkog izraza ''spanische Dörfer'', s istim značenjem kao i kod nas.
Prvi je taj izraz upotrebio Johan Volfgang Gete u čuvenom romanu ''Jadi mladoga Vertera''. Nemci su, naime, ono što je dolazilo iz dalekog španskog jezika osećali kao strano i nerazumljivo.
Takvi su izrazi, s istim značenjem, stvoreni i u drugim jezicima, npr. u španskom: ''esto es griego para mi'' (bukvalno: ''to je grčki za mene''), isto kao i u engleskom: ''it`s Greek to me''. Španci kažu i: ''esto es arabigo para mi'' (''to je arapski za mene''), a Francuzi: ''c`est du chinois'' (''to je kineski'') ili ''c`est l`hebreu'' (''to je jevrejski'').
-Nadžak-baba:
Ovim izrazom se služimo kada hoćemo da kažemo da je neko svadljiv i džangrizav.
Objašnjenje: Nadžak je turcizam, koji imenuje davno zaboravljeno oružje, ali i oruđe kojim se radilo na njivi. Njemu je kasnije u pogrdnom značenju dodat pojam ''baba'', kako bi njime što uverljivije bile nagrđene žene ''naopake'' naravi koje su dugim jezikom sekle kao nadžakom. O tome zašto su žene nepravedno proglašene većim jezičarama od muškaraca, i zašto je baba od vajkada na Balkanu, za razliku od dede, zloupotrebljavana u pežorativnom smislu ćemodrugom prilikom.
-Krokodilske suze:
Fraza označava lažno oplakivanje ili sažaljenje nad nekim.
Objašnjenje: Verovali, ili ne, krokodil ponekad zaista plače, ali ne od tuge i žalosti, već zato što su mu suzne i pljuvačne žlezde u tesnoj vezi, pa kad proždire žrtvu, refleksno suzi, tačnije pušta krupne suze. Oni, koji su imali prilike to da vide zaključili su da ova zver odista oplakujesvoje žrtve. Tako je nastao ovaj idiom.
-Ni po babu, ni po stričevima:
Idiom označava nečiji pravedni sud i nepristrasnost. Objašnjenje stiže iz narodne pesme ''Uroš i Mrnjavčevići''. Oni koji su je na vreme pročitali znaju da je u njoj Marko Kraljević, pravično, bez obzira na pritisak oca i stričeva (moćnih feudalaca) presudio da cara Dušana treba da nasledi jedino i isključivo njegov sin − kasnije car Uroš Nejaki. Time je Marko pored ostalog i ispoštovao zakletvu, koju je dao majci Jevrosimi.
-Potemkinova sela:
Fraza se koristi kada hoćemo da naglasimo da je nešto obmana ili varka. Objašnjenje potiče iz vremena ruske carice Katarine II, a vezano je za prevaru koju je osmisliocaričin ljubavnik, knez Georgije Aleksandrovič Potemkin, inače vrhovni komandant vojske i prvi ministar.
On je, naime, uredio da se nakon rusko-turskog rata na brzinu doteraju kuće i dvorišta novoosvojenih krajeva i to samo kraj puta kojim je te 1787. godine prolazila Katarina Velika u pratnji austrijskog kolege Josifa II. Sve je izgledalo idealno: kuće sa predivnim fasadama,bašte pune cveća, a na kapijama doterani seljaci, koji ne skidaju osmeh s lica, mašući carici.
Potemkin je ovom prilikom Katarini pokazao i novosagrađenu tvrđavu u Hersonu… Čitavu prevaru otkrio je caričin prijatelj, francuski poslanik grof Segir, svedočeći u svojim memoarima ''o obmani nesvakidašnjih razmera''. O naseobinama od kartona, seljacima usvečanim nošnjama koje su premeštali duž puta, džakovima punim peska umesto žita…
-
Naučnici Univerziteta u Cirihu, ustanovili su da sklonost ka altruizmu zavisi od količine sive materije u mozgu.
Tokom eksperimenta, ispitanici su bili pozvani da podele određenu sumu novca između sebe, kao i sa nepoznatom osobom kojoj je novac zaista potreban.
Ispostavilo se da je kod onih, kod kojih u prostoru između parijetalnog i temporalnog režnja mozga ima više sive mase, veća verovatnoća da će podeliti novac sa nepoznatom osobom.
Istraživači su otkrili da je kod cicija aktivnost u tom delu mozga veoma intenzivna čim se i najmanja količina novca nađe u igri, dok se kod altruista to područje aktivira samo kada je reč o velikim svotama.
Ciriški naučnici su ustanovili da postoji razlika u količini sive materije, te da je kod škrtica ona manja nego kod darežljivih osoba.
Ernst Fehr i njegove kolege, čija je studija objavljena u časopisu Neuron, ističu da ne treba olako zaključiti da je altruizam samo posledica biologije.
Oni preciziraju da je količina sive materije, takođe, proizvod i raznih društvenih procesa.
-
Početak kloniranja datira još iz pedesetih godina dvadesetog veka, kada je klonirana prva životinja na svetu.
Proces kloniranja se kroz istoriju dosta brzo razvijao:
1951. godine u Filadelfiji je klonirana prva životinja-punoglavac;
1963. godine u Kini je kloniran prvi šaran;
1996. godine u Škotskoj je kloniran prvi sisar-ovca Doli;
1998. godine u na Havajima su klonirane tri generacije miševa;
2000. godine u Sjedinjenim Američkim Državama su klonirani Rezus majmuni (Macaca mulatta) i na taj način su nastali prvi klonovi primata;
2001. godine u Sjedinjenim Američkim Državama prvi put su klonirani ljudski embrioni;
2003. godine u Italiji je kloniran prvi konj - Prometej;
2004. godine u Južnoj Koreji je prvi put kloniran ljudski embrion;
2004. godine u Velikoj Britaniji je klonirana prva banka matičnih ćelija;
2005. godine uspešno je kloniran pas Snupi ( jedini preživeli od 1000 laboratorijski odgajanih kloniranih embriona)
5. jula 1996. godine na svet je došla ovca Doli, prvi klonirani sisar. Stvorena je posle 280 bezuspešnih pokušaja kloniranja.
Nastala je na Univerzitetu Rozlin u blizini Edinburga, u Škotskoj, kao rezultat dugogodišnjih brižljivih studija profesora Jana Vilmuta (Ian Wilmut), Kit Kembl (Keith Campbell), i kolega iz stručnog tima.
Tokom kratkog života kod Doli je došlo do brojnih poremećaja u razvoju, kao što su prevremeno starenje, prekomerna težina, oštećenje pluća i srca. Veruje se da su ovi poremećaji posledica kloniranja životinje.
Proces njenog kloniranja smatra se jednim od najznačajnijih dostignuća moderne nauke.
14. Februara 2003. godine ovca Doli je uspavana tako što joj je ubrizgana smrtonosna inekcija, nakon što je otkrivena bolest pluća i drugih vitalnih organa ove životinje.
Uginula je posle šest godina od dolaska na svet, proživevši polovinu života obične ovce. Ostaci ove životinje danas su izloženi u Kraljevskom muzeju u Škotskoj (Royal Museum of Scotland).
-
Banana-država ili banana-republika je pogrdan naziv za države koje su politički nestabilne, zavisne o poljoprivrednom izvozu jedne monokulture (najpoznatiji je slučaj sa takvim državama u Srednjoj Americi koje su izvozile banane, pa je po njima ovaj pojam i nastao), a vlast drži korumpirana grupa ljudi.
Vlast često drži diktatorska vojna hunta, u državi su velike socijalne razlike, slaba je infrastruktura, obrazovni sistem je na izuzezno niskom nivou, a privreda je primitivna. Država se oslanja na spoljašnji kapital, a proračunski deficit rešava štampanjem novca koje dovodi do velike inflacije. Banana-republike su vrlo sklone revolucijama i vojnim udarima.
Prvobitni pojam se je odnosio samo na one zemlje koje jedino ili uglavnom izvoze ili uzgajaju banane. Izraz se prvenstveno odnosio na srednjoameričke zemlje kao što je Honduras, Nikaragva ili Panama, čiji su političari i privreda decenijama uveliko bili pod uticajem velikih kompanija kao što su Junajted Frut Kompani (Čikita) i Standard Frut Kompani.
Izraz ‚‚banana republika” verovatno je izmislio američki pisac O. Henri (pravo ime mu je Vilijam Sidni Porter). 1904. godine objavio je roman ‚‚Zelje i kraljevi” , verovatno aludirajući na Honduras: „u to vreme smo imali sporazum sa svakom stranom zemljom, osim Belgije, i te banana-republike, Anhurije.“
Danas se izraz banana-republika pežorativno koristi za zemlje tzv. trećeg sveta, u kojima strane firme imaju značajan uticaj na nastanak korupcije, kriminala, mafije, nepotizma, obogaćivanja na temelju državnih rashoda i sumnjivih izbornim rezultatima.
Danas se ovaj termin koristi za države, u kojim se politička kultura stavlja u kontekst s korupcijom.
-
Ovo je međunarodni aerodrom Gibraltar, na Gibraltaru. Kada sleće avion, zaustavlja se saobraćaj kao kada voz prolazi.
Ovo polustrvo površine 6,5 kvadratnih kilometara pod upravom je Ujedinjenog Kraljevstva i ima kopnenu granicu samo sa Španijom na severu. Ujedno, i predmet je sporenja ove dve zemlje, pošto obe tvrde da imaju pravo na ovu teritoriju.
Gibraltarski aerodrom danas ima uspostavljene letove samo sa Velikom Britanijom, a ipak se najčešće koristi za prevoz putnika koji odmaraju na obližnjim odmaralištima u Španiji. Upravo pista za sletanje, na koju svakog dana sleti desetak aviona, preseca put koji vodi do španske granice.
Na Gibraltaru danas živi 30.000 ljudi.
-
Naučnici su uspeli da nađu način da uzgajaju svilene bube koje proizvode fluorescentnu svilu, a japanska umetnica Jumi Katsura napravila je venčanicu od takve svile, koja pod UV svetlom sija u zelenim, crvenim i narandžastim nijansama.
Ova svila je dobijena tako što su protene zaslužne za fluorescentnost kod korala i meduza ubacili u genom svilenih buba.
Razlika između ove i standardne svile je što se larve kod standardne svile zagrevaju na 100 stepeni Celzijusovih, a fluerescentna svila se razgrađuje prilikom zagrevanja larvi na toj temperaturi pa su morali da nađu alternativne načine. Takođe, fluorescentna svila je nešto slabija i manje otporna u odnosu na pravu.
-
Korintski kanal je kanal koji povezuje Korintski zaliv sa Egejskim morem. Ime je dobio po obližnjem gradu Korintu, koji se nalazi na zapadnom kraju kanala. On razdvaja poluostrvo Peloponez od grčkog kopna i na taj način ga tehnički čini ostrvom.
Ideja i pokušaji gradnje kanala potiču još iz 602. pre nove ere. Kanal je konačno počeo da se gradi 1881. i završen je 1893. Kanal je dug 6,3 km i širok oko 21-24 metara,a dubina varira od 7,5 do 8 metara. Strane (stene) kanala su prirodnog, krečnjačkog porekla i dosežu visinu i do 75 metara od površine mora.
Izgradnjom Korintskog kanala uštedelo se oko 700 kilometara (430 milja) plovnog puta oko Peloponeza, ali je preuzak za moderne teretne brodove, i može da prihvati brodove širine do 16 metara.
Kanal se danas koristi najvećim delom za turističke brodove i jahte, i kanalom prođe oko 16000 brodova godišnje.
-
Kada se bebe kobri izlegu iz jajeta, odmah su prepuštene same sebi i sposobne su za samostalan život.
Prvog dana nakon izlaska iz ljušture jajeta one mogu da napadaju i koriste svoj otrov koji je jednako toksičan kao kod odrasle kobre.
-
U Japanu se obeležava godišnjica bombardovanja Hirošime, na koju su SAD 6. avgusta 1945. godine bacile atomsku bombu.
Grad je razoren, a 13 kvadratnih kilometara pretvoreno je u pustoš. Poginulo je oko 117.000 ljudi, a od posledica bačene bombe stradalo je 217.137.
Atomski napad na Hirošimu bio je praćen još jednim napadom tri dana kasnije na Nagasaki. Posledice su bile katastrofalne.
Atomska bomba snage 13 kilotona izbačena je iz bombardera sa visine od 9.400 metara. Eksplodirala je iznad grada, na visini od oko 600 metara, izazvaši toplotni talas temperature 4.000 stepeni Celzijusa u prečniku oko 4,5 kilometara.
Samo na dan bombardovanja, u Hirošimi, koja je tada imala oko 300.000 stanovnika, poginulo je 70.000 ljudi. Od pritiska užarenog vazduha i usisnog pritiska razoreno je oko 70.000 zgrada od ukupno 90.000.
Bomba nazvana ''Mali dečak'' bila je rezultat višegodišnjeg napora da se u okviru američkog projekta ''Menhetn'' proizvede nuklearno oružje. Vojska Sjedinjenih Država okupila je tadašnje istaknute fizičare i matematičare kako bi pretekla nacističku Nemačku u proizvodnji atomskog oružja.
Prvi put u istoriji, po odluci tadašnjeg američkog predsednika Harija Trumana, nuklearno oružje upotrebljeno je u ratu. Ti napadi su bili direktan povod za kapitulaciju Japana 15. avgusta 1945. godine čime je završen Drugi svetski rat.
Pretpostavlja se da je 129.000 ljudi poginulo u napadima, a da je najmanje dva puta više umrlo od direktnih posljedica radijacije, gladi i opekotina. Gradovi Hirošima i Nagasaki su postali važan simbol u borbi za svet bez atomskog oružja. Japanci veruju da će svaku bolest ili nevolju savladati ukoliko uspeju da naprave hiljadu papirnih ždralova. U tu priču vererovala je i ozračena od ekspolozije, devojčica Sadako Sasaki iz Hirošime.
Napravila ji ih preko 900 pre nego ju je leukemija savladala. Zato deca celoga sveta od dana njene smrti šalju, zajedno sa porukama miru, niske i niske papirnih ždralova. One se kače na Spomenik miru u centru Hirošime posvećan maloj Sadako, ali i svim dečjim žrtvama rata.
-
Jedini nemački preduzetnik i član Nacističke partije koji je zaslužio status heroja kod Jevreja. Oskar Šindler spasio je preko hiljadu Jevreja od sigurne smrti u koncentracionim logorima.
Rođen je u Austrougarskoj, 28. aprila 1908. godine. Nemojte da vas njegovi podvizi prevare, smatra se da je Oskar bio jako koristoljubiva ličnost i da je u nekim situacijama gledao uglavnom na profit i ličnu korist. Takođe, važio je za vrlo šarmantnu i društvenu osobu što će mu kasnije koristiti pri sklapanju poslova ali i kada je trebalo da zaštiti Jevreje od SS oficira koji su dolazili po njih.
Sa dvadeset godina oženio se ćerkom bogatog farmera Emili Pelcl, kasnije Šindler. Njegovi poslovni počeci bili su krajnje neuspešni. Situaciju je dodatno otežavala velika depresija koja je pogodila između ostalog i Nemačku tako da je Oskar jedva sastavljao kraj sa krajem.
Od 1935. počeo je da špijunira za Nemce, da bi tri godine kasnije zbog špijunaže završio u zatvoru. Ubrzo je oslobođen jer je potpisan Minhenski sporazum i tenzije između Nemačke i zemalja koje će ona napasti su se malo smirile, a Oskar je pušten na slobodu.
Kako je bio jako koristoljubiv , svoju šansu video je u sve jačoj Nacističkoj partiji, kojoj se pridružio 1939. godine. Kada su Nemci ušli u Poljsku zauzeo je jednu fabriku u Krakovu, i dobio hiljadu Jevreja koji su tu došli na prinudni rad. Ova situacija je odgovarala Oskaru, imao je jeftinu radnu snagu i rastuću proizvodnju a družio se i sa samim kremom nacističkog društva.
Ubrzo je Oskar uvideo i loše strane partije kojoj se pridružio. Kako je u par navrata video stradanje Jevreja, postao je zaštitnički nastrojen prema radnicima u svojoj fabrici. Dosta novca je potrošio na podmićivanje oficira koji su dolazili da uhapse neke od njegovih radnika. Zahvaljujući svojoj harizmi, uspešno je odolevao i optužbama upućenim na njegov račun jer su ga krivili i da trguje na crnom tržištu.
Što se tiče položaja Jevreja u Oskarovim fabrikama, bili su u mnogo boljem položaju nego njihov narod u logorima. Preko dana bi radili, nisu bili maltretirani, tučeni ni ubijani, a noću su bez problema mogli da upražnjavaju svoju religiju.
Kako se bližio kraj rata, opasnost za Šindlerove radnike je sve više rasla. Kako bi ih spasio, Oskar je morao prvo da promeni svoju radnu delatnost, da prekine sa proizvodnjom posuđa i počne da pravi oružje, jer je Nemačka polako zatvarala sve fabrike koje nisu imale veze sa proizvodnjom oružja ili vojničke opreme. Tada Oskar prelazi sa svojim radnicima u Brnenc u drugu fabriku i počinje sa proizvodnjom oružja. Da ih nije prebacio u Brnenc, verovatno niko od radnika ne bi dočekao kraj rata.
Zahvaljujući svojim herojskim podvizima, Oskara nisu krivično gonili, ali ostatak života proveo je, takoreći u siromaštvu, živeći uglavnom od posla do posla, povremeno potpomagan jevrejskim zajednicama koje ga nisu zaboravile. Posle rata selio se više puta po Nemačkoj, čak je bio i u Argentini ali su njegovi poslovi propadali, a novac koji je zaradio tokom rata potrošio je uglavnom podmićivajući SS oficire.
Preminuo je 9. oktobra 1974. u Zapadnoj Nemačkoj. Po sopstvenoj želji sahranjen je na Sionskoj gori u Jerusalimu.
-
SOS je međunarodni signal za pomoć Morzeovom azbukom (· · · — — — · · ·). Prvi put je predstavljen 1. aprila 1905. godine u Nemačkoj, a 1. jula 1908. godine usvojen je kao takav.
SOS se često povezuje sa frazama kao što su "Save our ship" (spasite naš brod) ili "Save Our Souls" (spasite naše duše).
Međutim, SOS je najkraća i najjedostavnija reč u Morzeovoj azbuci koja nema nijedno drugo značenje, a sastoji se od tri tačke, tri crtice i još tri tačke. SOS se uvek šalje kao jedna reč, bez razmaka između slova. Pa zbog toga kombinacija "· · · — — — · · ·" može da znači još i VTB, IJS i SMB, što su kombinacije slova koje nemaju nikakvo značenje u međunarodnim okvirima što je bilo u prvom planu kada se odlučivalo koji će da bude signal za pomoć.
-
''Carta marina et descriptio septemtrionalium terrarum ac mirabilium'' (Nautička mapa i opis severnih krajeva i čuda) je prva detaljna mapa i najuticajnija zbirka morskih čudovišta u šesnaestom veku, u severozapadnom delu tadašnjeg sveta.
Mapu je u 16. veku kreirao Olaus Magnus, švedski patriota, katolički svešenik i pisac kada je doputovao u diplomatsku posetu u ime švedske vlade u Rim, gde je odlučio i ostati. Nakon što je proveo 12 godina crtajući mapu, ona je konačno prvi put ''štampana'' u Veneciji 1539. godine i to na devet drvenih blokova (55×40) koji su se na kraju sastavljali u jednu celinu (1,70 m x 1,25 m).
Do danas su preživela samo dva primerka ove karte. Jedan se nalazi u Bavarskoj državnoj biblioteci, a drugi u Upsala univerzitetskoj biblioteci u Švedskoj.
Carta marina sadrži veliki broj morskih čudovišta, od kojih mnoga imaju imena, kao i detaljne opise na latinskom jeziku. Magnusova karta je takođe istorijski značajna jer se vizuelno bitno razlikuje od srednjovekovnih slika, prikaza i opisa morskih čudovišta.
Prema nekim istoričarima, čudovišta ucrtana na Carta marini su imala značajnu ekonomsko-političku ulogu, jer su odvraćala ribare iz drugih zemalja da uđu skandinavske vode.
-
''Giethoorn'' je naselje na severu Holandije poznato i pod nazivom ''Venecija severa''. Takav naziv je zaslužilo zbog činjenice da u njemu nema puteva, a sav transport se obavlja kroz kanale.
Selo je osnovano davne 1230. godine kada su ga naselili mediteranski begunci. Dali su mu ime ''Giethoorn'' zbog velikog broja kozijih rogova koje su našli na tom području.
Karakteristični izgled sela je postignut iskopavanjem treseta, što je dovelo do formiranja manjih i većih jezera. Kako bi treset bio transportovan, bilo je potrebno izgraditi kanale.
Kuće izgledaju kao da su izgrađene na malim ostrvima. Meštani koriste male čamce sa tihim motorima, a drveni mostovi se koriste da bi povezali veliki broj malih ostrva. Selo je postalo posebno poznato nakon 1958. kada je u njemu snimljen film Fanfare.
-
Hram svetog Save je najveća pravoslavna crkva na Balkanskom poluostrtvu i druga po veličini pravoslavna crkva na svetu (veća je jedino reizgrađena crkva Hrista Spasa u Moskvi).
Hram svetog Save je sagrađen na Svetosavkom platou, mestu za koje se smatra da su na njemu spaljene mošti svetog Save, osnivača Srpske pravoslavne crkve. Hram zauzima dominantnu poziciju nad delom grada na kom je izgrađen i čini deo prepoznatljive siluete Beograda.
Hram svetog Save je izgrađen u tzv. Srpsko-Vizantijskom stilu sa kupolama i zvonicima ukupne površine od 3 500 kvm u osnovi i još 1 500 kvm na galerijama. Visina hrama iznosi 82 metra sa krstom na vrhu kupole. Hram može da primi oko 10 000 vernika a na horsku galeriju može da stane još 800 horista.
Na vrhu oko glavne kupole hrama nalazi se veoma interesantan panoramski vidikovac.
Izgradnja hrama započeta je 1935. godine nakon dugog perioda biranja najboljeg rešenja. Raspisivano je nekoliko konkursa dok na kraju nije izabran projekat arhitekte Bogdana Nestorovića kome se naknadno pridružio i arhitekta Aleksandar Deroko.
U toku, i nakon II Svetskog rata radovi na hramu su zaustavljeni a Društvo za izgradnju hrama je prestalo da postoji. Nemačka vojska, partizani i Crvena armija su ga koristili kao parkiralište i kao magacinski prostor.
Gradnja hrama nastavljena je tek 1984. godine pod rukovodstvom arhitekte Branka Pešića. Najveći građevinski poduhvat bilo je podizanje kupole koja je sagrađena na zemlji a potom podignuta na vrh. Podizanje kupole izvršeno je specijalnim dizalicama, milimetar po milimetar, i trajalo je ukupno 40 dana. Kupola je teška 4 000 tona a na njoj se nalazi pozlaćeni krst visok 12 metara i težak 4 tone.
-
Jezero Ćingdao se nalazi u primorskoj provinciji Džeđang na istoku Narodne Republike Kine, udaljeno oko 150 km od grada Hangdžoua - glavnog grada provincije Džeđang.
Jezero je nastalo 1959. godine nakon podizanja brane na reci Ćiantiang. Vremenom je iza brane formirano jezero površine oko 600 kvadratnih kilometara. Pod vodom su se tada našli ostaci dva veoma stara grada (preko 1000 godina svaki), 27 manjih gradova novijeg datuma, 1377 sela i značajna obradiva površina. Oko 300.000 ljudi je izmešteno sa ovog područja. Veliki su bili troškovi i posledice ovog projekta, ali zbog značajne potrebe za električnom energijom, žrtve su morale da se učine.
Nakon svega, ostalo je veoma lepo jezero koje sadrži u sebi oko 1100 većih i na hiljade manjih ostrva zbog čega ga još i nazivaju "Jezero sa hiljadu ostrva".
-
Japanski profesor psihologije Akijoši Kitaoka smislio je brzi optički test za merenje stresa, prema slici - rotirajuće zmije.
Prema ovom testu, "rotirajuće zmije" su savršeno mirne za mirne i opuštene ljude, a kreću se za umorne i ljude pod stresom.
U slučaju da se zmije okreću velikom brzinom onda je toj osobi potrebna stručna pomoć.
Kitaoka je 1991. postao doktor nauka zbog svojih studija optičkih iluzija i vizuelne percepcije geometrijskih oblika, oštrine i boja u iluziji kretanja i drugih vizualnih fenomena
-
U naučnim krugovima se često kaže da još uvek znamo mnogo više o dalekim galaksijama nego o samom tlu koje se nalazi pod našim nogama. Dovoljan je samo primer poznatog satelita Vojadžer 1 kojem je trebalo dvadeset i šest godina da napusti naš Sunčev sistem i odputuje 16,5 milijardi kilometara daleko od Zemlje, vreme za koje smo uspeli izbušiti tek 12 kilometara duboku rupu.
Tokom Hladnog rata i Svemirske trke, Amerika i Sovjetski Savez su vodili još jedan, mnogo manje popularan rat. Cilj je bio jednostavan – iskopati što dublju rupu i otkriti šta se krije ispod Zemljine površine.
U kasnim 1950-im i ranim 1960-im Amerikanci i Sovjeti su počeli planirati odvojene napore za bušenje što dublje rupe u Zemljinoj kori, ljusci koja obuhvata prvih 30-50 km Zemlje. Za Ameriku, ovaj ''naučni rat'' se relativno brzo završio, jer je operacija prekinuta 1966. godine zbog nedostatka finansijskih sredstava. Sovjeti su, zahvaljujući Međuresornom Naučnom veću za proučavanje Zemljine unutrašnjosti i superdubokim bušenjem imali veći uspeh. Od 1970-2008. godine njihova bušotina na poluostrva Kola je držala svetski rekord kao najdublja rupa na svetu.
Kola Superduboka bušotina se sastoji od nekoliko rupa koje se granaju iz jednog središnjeg otvora. Najdublja od njih, po imenu ''SG-3'', ima prečnik samo devet centimetara, ali je zato duboka 12.261 metar. Nepotrebno je reći, projekt je generisao ogromnu količinu geoloških podataka.
Najzanimljivije otkriće Kola bušotine bilo je otkrivanje biološke aktivnosti u stenama starim više od dve milijarde godina. Najjasniji dokaz života je došao u obliku mikroskopskih fosila: sačuvanih ostataka dvadeset i četiri vrste jednoćelijskih morskih biljaka, poznatijih kao planktoni. Ovi ''mikrofosili'' su ostali netaknuti uprkos ekstremnim pritiscima i temperaturama okolnih stena.
Naučnici i dan danas analiziraju podatke koje je ova bušotina generisala, ali samo bušenje je stalo još u ranim 1990-tim godinama zbog izuzetno visokih temperatura. Umeto očekivanih 100 °C, na dnu rupe se razvila temperatura od 180 °C, a i sama gustoća stena sa drastično promenila.
Do 2008. godine, Kola Superduboka bušotina je bila najdublja rupa na svetu, a rekord joj je oduzela Maersk Oil kompanija koja je izbušila rupu duboku 12,29 km, a 2011. godine uspostavljen je i novi rekord – 12,345 metara duboka bušotina izbušena u blizini obale ruskog ostrva Sahalina.
Ipak, Kola Superduboka bušotina i dalje ponosno drži svoj rekord. Ona nije nastala zbog novca i nafte, ona je nastala zbog želje za znanjem i boljim razumevanjem Zemlje. Ona je još uvek najdublja rupa na svetu - iskopana u ime nauke.
-
Da li ste znali kako se sahranjuju samoubice u hrišćanstvu, islamu i judaizmu? Pošto kremiranje kao izbor pogreba tela pokojnika u Srbiji još uvek nije rasprostranjeno, porodice se uglavnom opredeljuju da telo samoubice sahrane ukopavanjem u zemlju.
- Ukoliko je pravoslavac izvršio samoubistvo, Crkva ima jasan stav koji se protivi samoubistvu i održavanje pogreba takvoj osobi ne postoji. Međutim, postoje izuzeci, kada uz posebno odobrenje nadležnog episkopa, može da se izvrši čin opela. Za Crkvu ne postoji nijedan opravdan razlog da se izvrši samoubistvo. Međutim, postoje posebni slučajevi kada pokojnik nije bio svestan šta čini i ako postoje valjani dokazi za to, a porodica podnese molbu za opelo, njihova molba se uglavnom odobrava.
- Kao u pravoslavlju, slična praksa povodom ovog pitanja vlada i u Rimokatoličkoj crkvi. I za njih je samobistvo neprihvatljivo, ali takođe postoje slučajevi kada se izlazi na opelo. Uglavnom se procenjuje od slučaja do slučaja i osim psihičkih razloga pokojnika, uglavnom se ne odobrava izlazak na opelo. Ako je pokojnik bio psihički bolesnik i izvršio samoubistvo, izlazi se na opelo posle procene, a svi ostali slučajevi kada je izvršeno samoubistvo da bi se nekome nanela šteta i slično, tada se ne izlazi na opelo.
- Dok se u pomenutim hrišćanskim konfesijama samoubica sahranjuje zajedno sa ostalim pokojnicima na groblju, kod Jevreja je nešto drugačiji slučaj. Pokojnik koji je izvršio samoubistvo se takođe sahranjuje na groblju, ali on, ili više njih, uvek mora biti izdvojen od ostalih. Obično u nekom zabačenom ćošku groblja. Samoubice se sahranjuju odvojeno od ostalih jer se time želi ukazati da je samoubistvo loše i daje se primer drugima da se to ne čini.
- U muslimanskom svetu prisutna je visoka stopa samoubistava. Skoro da ne prođe dan, a da u dnevnim vestima nema naslova ''Bombaš samoubica…'' koji nam stižu sa Bliskog istoka. Međutim, po Kuranu samoubistvo je jedan od najvećih ljudskih grehova. Na osnovu ovog učenja i još mnogih, neki učenjaci su utvrdili da se onome ko je podigao ruku na sebe obavlja molitva za dušu, ali pošto je pobunjenik, bez kupanja, koje je takođe propisano.
Drugi učeni ljudi tvrde da je to neoprostiv greh, jer podrazumeva pripisivanje sebe Bogu, jer je on davalac života, pa samim tim jedino on može da ga uzme. Međutim, postoji i veliki broj onih koji tvrde da ovaj greh, koji je jedan od najvećih, ipak ne izvodi iz vere pokojnika i da se treba obaviti dženaza prema svim obredima kao i kod ostalih preminulih. Kod duševnog rastrojstva osobe koji najčešće bude uzrok samoubistva, praktikuje se vršenje pogrebnog obreda.
-
Darvinov pauk može isplesti jednu od najvećih kao i najsnažniju mrežu na svetu. Ovaj pauk proizvodi najjači biološki materijal koji je10 puta jači od kevlara, materijala od kojeg se prave pancirni prsluci.
-
Moderni navigacioni uređaji, uključujući i pametne telefone, koriste Sistem za globalno pozicioniranje (GPS) kako bi odredili svoj položaj. Ovaj sistem razvijan je krajem sedamdesetih godina 20. veka u vojsci Sjedinjenih Američkih Država, a čine ga tri dela: kontrolni segment (glavni centar je u Kolorado Springsu), naši mali GPS uređaji, i najvažniji – svemirski segment.
Ovaj poslednji se sastoji od 24 satelita, raspoređena oko Zemlje na visini od oko 20.000 kilometara. Sateliti su predajnici radio-talasa koji pokrivaju čitavu planetu. Zapravo, u svakom momentu sa bilo koje tačke na Zemlji može se videti šest satelita. Naši GPS uređaji primaju radio-signale sa tri ili četiri satelita i na osnovu njih proračunavaju svoju lokaciju. Od podataka imaju koordinate satelita i njihovu razdaljinu, pa zahvaljujući trilateraciji mogu da proračunaju svoj položaj.
Trilateracija u proračunu koristi trigonometriju trougla: GPS prijemnik na Zemlji i dva satelita u orbiti grade zamišljeni trougao, čija su dva temena u vasioni, a treće teme je na Zemlji.
Vrlo slična metoda je triangulacija, koja umesto poznatog ugla i najmanje dve dužine stranica trougla, koristi podatke o jednoj stranici zamišljenog trougla i njegovim uglovima. Zahvaljujući tim podacima se izračunavaju ostale veličine.
Triangulaciju je koristio još u 3. veku p.n.e. Eratosten, upravnik Aleksandrijske biblioteke. Pomoću te metode on je prilično tačno uspeo da izračuna obim Zemlje. U njegovom proračunu dve tačke, tj. dva ugla trougla, bile su na Zemlji, a treća u vasioni – Sunce. Kada su Sunčevi zraci dopirali do dna dubokog bunara u njegovom rodnom gradu Kireni, tada je Sunce bilo u najvišoj tački i bilo je podne. Eratosten je izračunao i da se tog istog dana u Aleksandriji, kada je Sunce u svojoj najvišoj tački, ono nalazi pod uglom od jedne pedesetine kruga južno od njegovog zenita. Znajući razdaljinu između Kirene i Aleksandrije, odredio je da je obim Zemlje 50 puta veći od te dužine. U proračunu obima Zemlje je pogrešio za samo oko 80 kilometara.
-
Možda je nama ovakva brzina nezamisliva i izgleda ekstremno opasna, ali Japanci su tehnologiju odavno doveli na nivo koji omogućuje da vozovi poput ovoga postanu standard.
Voz "Maglev" je zapravo primer najmodernije tehnologije, a ime mu dolazi od izvedenice "magnetna levitacija", jer reč je o vozu koji "lebdi" nad šinama pomoću magnetne sile.
Iako su Japanci decenijama poznati upravo po kreiranju najnovijih tehnoloških dostignuća kada je u pitanju železnički saobraćaj, a njihovi vozovi sinonim za brzinu, "Maglev" nudi princip rada linearnog motora i trenutno je najbrži voz na svetu.
Eksperimentalni rekord brzine ovakvog voza iznosi neverovatnih 581 kilometara na sat, ali ta je vožnja odrađena bez putnika, u razvojnoj fazi.
Stotinak odabranih srećnika uživalo je u vožnji na dužini od 42,8 kilometara na relaciji između gradova Uenohara i Fuefuki, tokom koje je "Maglev" probio magičnu granicu od 500 km/h kada je u pitanju putnički saobraćaj.
"Plutajući" voz i brzina koju je postigao oduševio je, naravno, sve putnike, što i nije čudno, jer ovako nešto ne doživljava se baš svaki dan, čak i kada je Japan u pitanju.
"Maglev" vozovi već saobraćaju širom Japana, ali trenutna brzina kretanja im je oko 320 kilometara na sat.
Tehnologija magnetne levitacije je u startu vrlo skupa, zbog posebnih zahteva pri građenju železničke trase, ali je u kasnijoj fazi eksploatacije vrlo jeftina i profitabilna, pod uslovom da na dužim relacijama ima dovoljno putnika, što u Japanu ne bi trebalo da bude veliki problem.
Nema sumnje kako će ovakve brzine na japanskim železnicama vrlo brzo postati standardne. Tako će uz tačnost japanski vozovi nuditi i mogućnost najbržeg putovanja na svetu.
Izvor: dnevnik.hr
http://youtu.be/weLodqLWGzw (http://youtu.be/weLodqLWGzw)
-
...
-
Ako niste znali kako izgleda grad velicine jabuke na moru u okolini Napulja onda evo:
https://www.youtube.com/watch?v=MrxxYmtJDIY (https://www.youtube.com/watch?v=MrxxYmtJDIY)
sdgv
-
"Šabac je bogata varoš na granici dvaju carstva koja se i imenom 'Malog Pariza' mogla nazvati. To je varoš koja se i Kapijom Jevrope može zvati, varoš koja korača podjednako sa Beogradom, štaviše u mnogo čemu i prednjači..."
Ovako je nemački geograf i putopisac Feliks Kanic opisao izgled šabačke varoši za vreme zapovedanja Jevrema Obrenovića ovim mestom od 1816. do 1831. godine.
Najmlađi brat kneza Miloša Obrenovića u martu 1816. godine postao je obor-knez Šabačke nahije kada mu je bilo samo 26 godina. Za razliku od svog brata koji je bio nepismen, Jevrem je bio jedan od najučenijih ljudi tadašnje Srbije, pa ne čudi što je uskoro Šabac postao "prvi grad u Srbiji". Tu su postavljna prva stakla na prozorima, uvedeni su prvi kreveti po evropskim standardima, otvorena je prva apoteka, ulicama se provezao prvi fijaker...
Ipak, od svega ovoga, verovatno je najinteresantnije bilo dopremanje prvog klavira koga je Jevrem kupio svojoj ćerki Anki. Kako devojka ne bi sama prebirala po notama, 1829. godine Jevrem je iz Sombora doveo učitelja muzike Josifa Šlezingera da je podučava.
I tako... dok se u Beogradu još sviralo na guslama i dvojnicama u Šapcu su se začuli prvi nežni tonovi sa klavira.
Kakva je učenica bila Anka i da li je bila talentovana, ostalo je nepoznato. Ipak, zna se da je postala jedna od najučenijih Srpkinja svih vremena čiji su prevodi postali prvi književni radovi jedne žene u Srbiji.
Izvor:http://www.dnevno.rs/ekalendar/zanimljivosti-iz-istorije/79545/dok-su-u-beogradu-jos-svirale-gusle-ovaj-grad-je-dobio-prvi-klavir-u-srbiji
-
Na Savi kod Šapca počelo se snimanje rečnog korita, što je preduslov za čišćenje korita reke na najproblematičnijim deonicama. Krajnji cilj je korišćenje rečnog saobraćaja i izgradnja međunarodne luke u Šapcu.
Dobri poznavaoci znaju da je dubina na rečnom kanalu oko 20, a nekoliko metara od obale, Sava je u ovom periodu prosečno duboka oko četiri metra. Tačne podatke i izgled samog korita utvrdiće stručnjaci snimanjem Multibim tehnologijom.
"Tačno određujemo dubine, stopostotnom pokrivenošću, možemo odrediti da li ima potopljenih objekata, kakva je konfiguracija", kaže Siniša Ivin, hidrograf.
Hidrološkim snimanjem saremenom tehnologijom utvrdiće se izgled korita na 4,5 kilometra od železničkog mosta nizvodno do industrijske zone. Da se Savom bezbedno plovi, i iskoriste sve pogodnosti rečnog saobraćaja interes je grada.
"Grad Šabac plaća snimanje i mi ćemo urediti priobalje, to je ono što će grad finansirati i mi ćemo dati najviše što možemo. Očekujemo od države da se uključi i da zajedno očistimo korito od Šapca do Beograda. Mislim da je vreme da Šabac dobije svoju luku, a u isto vreme i da sredimo našu plažu", kaže Nebojša Zelenović, gradonačelnik Šapca.
Po dosadašnjim studijama za čišćenje korita Save, na spornim deonicama od Šapca do Beograda treba izdvojiti 2,5 miliona evra. Isplativost rečnog transporta višestruka, a medjunarodna luka potreba privrede Zapadne Srbije i istočog dela Republike Srpske. Samo jedna šabačka firma Savom je prevezla 200.000 tona robe.
"Cilj grada je da nakon duži niz godina konačno dobije međunarodnu putničku luku, odnosno putničko pristanište i teretnu luku koja je nekad postojala i koja bi trebala da se dovede u nivo koji je ranije imala", kaže Saša Jovanović, saobraćajni inženjer za luke.
Nekada je samo iz Zorke rekom odlazilo četiri miliona tona robe. Za infrastrukturno opremanje luke potrebno je 3,5 a za kompletno uređenje oko osam miliona evra. Da su luke strateški objekti zakonom je već regulisano. Uz snimanje i čišćenje korita potrebne su i tri studije za dobijanje statusa lučnog područja na lokacijama. U Šapcu kažu interes i grada i države je obostran.
Izvor: www.rts.rs (http://www.rts.rs)
-
Istina, video sam ih. Ali mi je nesto camac bio poznat. Poznata linija ali mi je boja cudna. I onda u vestima na lokalnoj televiziji se pojavi snimak
https://youtu.be/AYWNY-GG_3w
Naravno, tada nije bilo sumnje.......Perin Yastog 26.
Bravo Pero! juhgfd
-
Da malo dopunim pricu o mom gradi u Gospodar Jevremu:
On je ovu varoš uredio po "evropejski". Glavne ulice su se sekle po pravim uglom, a ostale su "prema njima... izvedene lenjirom". Živeo je u svom konaku, koji je završen 1824. godine. Bila je to skladna spratna građevina koja "simetrijom, arhitekturom i krasotom prevashodi sve konake i dvorove u Srbiji".
Zahvaljujući Jevremovom shvatanju važnosti narodnog prosvećivanja, Šabac je, među prvima gradovima u Srbiji, obnovio škole, imao učitelje, lekare, apotekare, "hudožestvenike", itd. Godine 1826, u Šapcu radi škola kod crkve, koju je Jevrem podigao sopstvenim sredstvima. Školu pohađa 100 učenika u prvoj, i 25 u drugoj klasi. U školi rade dva učitelja; jednog plaća Šabačka opština, a drugog Jevrem, iz svog džepa, 1200 groša godišnje.
Joakim Vujić svedoči da je, 1826. godine, u Šapcu zatekao solidno snabdevenu apoteku sa lekovima u vrednosti od 5000 groša. Iste godine. Jevrem je podigao bolnicu, sa dve prostorije. Veća je predviđena za bolesnike, a manja za lekara.
Jevrem je u Šapcu podigao i prvu kasarnu, spratnu zgradu sa četiri odeljenja, u kojoj se moglo smestiti 60 vojnika.
Godine 1829, doveo je u Šabac, iz Sombora, Josifa Šlezingera, za učitelja muzike svojoj deci. Šlezinger je ubrzo formirao u Šapcu sopstvenu "muzičku kapelu". Posle hatišerifa iz 1830. godine, Miloš je procenio da mu je, uz dobro organizovanu vojsku, potrebna i vojna muzika, pa je Šlezinger, 1. juna 1831. godine, postavljen za kapelnika vojne muzike u Kragujevcu.
Jevremov konak, i u Šapcu i u Beogradu, bio je stecište školovanih i obrazovanih ljudi ondašnje Srbije, od kojih jevećinu materijalno i moralno pomagao. Shodno tome, odigrao je značajnu ulogu u podizanju opšteg kulturnog nivoa ondašnje Srbije. Njegova biblioteka u Konaku u Šapcu, sa delima Lafontena, Kupera, Skota, Šilera i drugih, spada u red najbogatijih u Srbiji.
Ne treba zaboraviti ni da je zahvaljujući njemu, Šabac prvi u Srbiji dobio klavir, stakla na prozorima, prve krevete po evropskim standardima, njegovim ulicama se provozao prvi fijaker...
Izvor:
http://www.kurir.rs/zabava/pop-kultura/video-foto-ovde-je-sve-pocelo-grad-koji-je-prvi-imao-stakleni-prozor-kasarnu-lekare-clanak-2095971 (http://www.kurir.rs/zabava/pop-kultura/video-foto-ovde-je-sve-pocelo-grad-koji-je-prvi-imao-stakleni-prozor-kasarnu-lekare-clanak-2095971)
-
JMBG (Jedinstveni matični broj građana) i značenje svih 13 cifara
26. јануар 2011. у 21:50
Jedinstveni matični broj građana (JMBG) je identifikaciji broj dat svim novorođenim građanima SFRJ (Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije) od 1976. godine.
Svi građani rođeni pre 1976. godine su dobili broj u zavisnosti od regija u kojim su tada živeli. Broj je još uvek u upotrebi u novonastalim državama.
Broj je napravljen od 13 cifara u formi „DD MM GGG RR BBB K“ (bez razmaka), gde su:
DD – dan rođenja
MM – mesec rođenja
GGG – poslednje tri cifre godine rođenja
RR – politički regija rođenja (za građane rođene pre 1976. godine politički regija gde su trenutno živeli)
* 00-09 – stranci bez državljanstva bivše SFRJ ili njenih naslednica.
o 01 - stranci u BiH
o 02 - stranci u Crnoj Gori
o 03 - stranci u Hrvatskoj
o 04 - stranci u Makedoniji
o 05 - stranci u Sloveniji
o 07 - stranci u Srbiji (bez pokrajina)
o 08 - stranci u Vojvodini
o 09 - stranci na Kosovu i Metohiji
* 10-19 – Bosna i Hercegovina
o 10 - Banja Luka
o 11 - Bihać
o 12 - Doboj
o 13 - Goražde
o 14 - Livno
o 15 - Mostar
o 16 - Prijedor
o 17 - Sarajevo
o 18 - Tuzla
o 19 - Zenica
* 20-29 – Crna Gora
o 21 - Podgorica
o 26 - Nikšić
o 29 - Pljevlja
* 30-39 – Hrvatska
o 30 - Osijek, Slavonija region
o 31 - Bjelovar, Virovitica, Koprivnica, Pakrac, Podravina region
o 32 - Varaždin, Međimurje region
o 33 - Zagreb
o 34 - Karlovac
o 35 - Gospić, Lika region
o 36 - Rijeka, Pula, Istra and Primorje region
o 37 - Sisak, Banovina region
o 38 - Split, Zadar, Dubrovnik, Dalmacija region
o 39 - ostalo
* 41-49 – Makedonija
o 41 - Bitola
o 42 - Kumanovo
o 43 - Ohrid
o 44 - Prilep
o 45 - Skopje
o 46 - Strumica
o 47 - Tetovo
o 48 - Veles
o 49 - Štip
* 50-59 – Slovenija (samo 50 je korišteno)
* 60-69 – (nije korišćeno iz neobjašnjenih razloga)
* 70-79 – Centralna Srbija
o 71 - Beograd region
o 72 - Šumadija
o 73 - Niš region
o 74 - Južna Morava
o 75 – Zaječar
o 76 – Podunavlje
o 77 - Podrinje i Kolubara
o 78 - Kraljevo region
o 79 - Užice region
* 80-89 – Autonomna Pokrajina Vojvodina
o 80 - Novi Sad region
o 81 - Sombor region
o 82 - Subotica region
o 85 - Zrenjanin region
o 86 - Pančevo region
o 87 - Kikinda region
o 88 - Ruma region
o 89 - Sremska Mitrovica region
* 90-99 – Autonomna Pokrajina Kosovo i Metohija
o 91 - Priština region
o 92 - Kosovska Mitrovica region
o 93 - Peć region
o 94 - Đakovica region
o 95 - Prizren region
o 96 - Kosovsko Pomoravski okrug
BBB – jedinstveni broj
000-499 – muški
500-999 – ženski
K - kontrolna cifra
Kontrolna cifra se izračunava formulom gde DDMMGGGRRBBBK = ABVGDĐEŽZIJKL
L = 11 - (( 7*(A+E) + 6*(B+Ž) + 5*(V+Z) + 4*(G+I) + 3*(D+J) + 2*(Đ+K) ) % 11)
% je MOD ili ostatak deljenja a ne / ili znak za deljenje
ako je kontrolna cifra između 1 i 9, ostaje ista (L = K)
ako je kontrolna cifra veća od 9, postaje nula (L = 0)
Na primer, prvo muško dete rođeno 1. januara 2100. godine u Beogradu će imaće JMBG 0101100710006
-
Mrtva reka
Mrtva reka dobila je takav naziv, jer spada u jedne od najzagađenijh i najugroženijih reka u Evropi. Radi se o Borskoj reci koja se nalazi u istočnoj Srbiji, a koja je ranije bila jedno od omiljenih kupališta ljudi. Ova reka nalazi se u blizini Borskog basena pa njenim koritom pored vode, plivaju i teški metali koji su štetni po zdravlje čoveka, životinja, pa i po prirodu. Međutim, Mrtva reka nije zagađena samo zbog toga, već i zato što se u nju izliva borska kanalizacija.
Ranije su ljudi u njoj mogli da potraže spas od vrućine, a sada u njoj ne postoji ni jedna živa vrsta.
Borska reka je najzagađenija reka na svetu i ušla je u Ginisovu knjigu rekorda. U njoj nema živih bića, nema žaba, nema riba, nema rakova, nema ničega. Moja majka mi je pričala da se nekada kupala tu, da je bilo riba i rakova i da je bilo mnogo lepo. Voda je neupotrebljiva. Voda nije ni za zalivanje, ni za piće, ni za pranje priča jedna meštanka za nacionalnu geografiju.
Prema analizama koje su rađene tokom 90-tih godina prošlog veka, i zemljište koje se nalazi pored Borske reke je zagađeno, pa poljoprivrednici ne mogu da ostvaruju dobre prinose. Takođe, i voda iz bunara koja se nalazi na ovom zemljištu, nije za piće.
Mrtva reka se nizvodno spaja sa Krivaljskom i ravnom rekom, formirajući Belu reku, koja se uliva u Veliki Timok kod sela Vržogrnac. Veliki Timok se posle uliva u Dunav.
Izvor: Telegraf
-
Nestanak pronalazača dizel motora.
Kako je Rudolf Diesel 1913. godine netragom nestao, njegov nestanak je izazvao mnogo nedoumica i različitih teorija.
Jedna od interesantnijih, a verujem manje poznatih, je teorija da su njegov nestanak i verovatno smrt režirali i tada moćni karteli proizvođača nafte. Na prvi pogled paradoksalno, ali ako se uzme u obzira da inženjer Diesel nije uopšte planirao da njegov pronalazak koristi kao gorivo derivate nafte, onda sve postaje malo jasnije. Naime, on je vizionarski za ono vreme, nastojao da razvije motor koji će kao gorivo koristiti obnovljive izvore - bio-ulja (biljna i jestiva ulja, čak i korišćena), što je svakako moglo da zasmeta naftašima. Kako bilo, nakon njegove smrti ili nestanka, razvoj dizel motora krenuo je u smeru korišćenja isključivo naftnih derivata, koji je doveo do savremenih dizel motora koji su svuda oko nas.
-
Prepoznaćete, a možda i nećete tfrdx
Ovako je Terazije izgledalo izmedju dva svetska rata.
-
Lepši nego danas 👍🏻