Više godina u nazad sam slušao žalbe nautičara na bol u uhu ali nikada savet kako sprečiti ili kako izlečiti upalu. Mi se često kupamo u Dunavu i Savi i Ivona se redovno žali na bol u uhu. Čak smo i na regatu zakasnili zbog njene upale uva. I redovno se upala vraća svakog leta. Zato sam kopao i čitao o tome. Saznao sam dosta i uspeli smo da sprečimo da dobije upalu prošle godine. Morala je da nosi čepiće uvek kada ulazi u vodu. A i ja ih često koristim.
Evo jednog korisnog teksta.
Zapaljenje spljašnjeg uva ili otitis externa češće se javlja u letnjim mesecima, kada je plivanje jedna od omiljenih aktivnosti. Prevelika količina vlage pogoduje razmnožavanju bakterija ili gljivica koji su osnovni izazivači „plivačkog uva“.
Naše uvo ima zaštitu - koža ušnog hodnika poseduje ceruminozne žlezde koje proizvode ušnu mast. Prilikom plivanja ili bilo kakvog drugog kontakta sa vodom, voda samo sklizne bez opasnosti da će se zadržati u uvu. Međutim, problem je u tome što mnogi koriste štapiće sa vaticom, spajalice, šnale-ukosnice, šibice i mnoge druge predmete da bi čistili uši. Tako uklanjaju prirodnu zaštitu ušnog hodnika. Koža se vremenom isuši, postaje ispucala i veoma podložna infekcijama. Bitan parameter je i sanitarna ispravnost vode u kojoj se kupamo.
Osnovni simptom je bol u uvu koji se pojačava pri pritisku na spoljašnje uvo. Nekada je zbog bolova onemogućeno i otvaraje usta, žvakanje. Može se javiti osećaj svraba i punoće u uvu. Spoljašnji deo uva može pocrveneti, oteći a limfni čvorovi na vratu mogu se uvećati. Često je prisutan sekret u uvu koji može biti različite boje (zavisno od izazvača infekcije) i vrlo neprijatnog mirisa. Ako je količina sekreta obilnija sluh može biti smanjen.
Da bi oboleli od "plivačkog uva" ne moramo plivati. Ekcem, grebanje ušnog hodnika, grubo čišćenje uva pamučnim štapićem ili korišćenje stranih predmeta, povećava rizik za razvoj upala spoljašnjeg slušnog hodnika. Maceracija hodnika, hemijsko oštećenje, alergija, dijabetes ili seboroične promene smanjuju elastičnost kože i dovode do atrofije ceruminoznih žlezda čime se povećava rizik za razvoj ovog tipa infekcije.
Kako biste sprečili zapaljeje spoljašnjeg slušnog hodnika, vodite računa o suvoći ušiju. Nakon izloženosti vlazi usled plivanja ili kupanja savetuje se upotreba nekog od dezinfekcionih sprejeva za uši i potom sušenje samo spoljašnjeg dela uva mekanim peškirom. Stavljanje kapi biljke čuvarkuće, belog luka, zagrejanog ulja ili bilo kakvih drugih takozvanih narodnih lekova može samo dodatno da iskomplikuje oboljenje i pacijenta kasno dovede do lekara.
- Vise na:
http://www.belmedic.rs/Edukacija/632/Plivacko-uvo.shtml#sthash.8oGSi4zu.dpuf